Higgsov bozon u narodnoj pjesmi

S obzirom da potraga za Higgsovim bozonom koja se upravo odvija u Evropskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) izaziva veliko zanimanje javnosti, za očekivati je bilo da će ta tema biti literarno, pa i poetski obrađena. Međutim, poetika kojom su se poslužili naši pjesnici što se prihvatiše ovoga zadatka, prema mišljenju nižepotpisanog kritičara, na vjerodostojan način ne odražava svu dramatiku grandioznih i sudbonosnih zbivanja kojima se bavi, te u velikoj mjeri promašuje suštinu svoje teme. Jedan primjer ovakvoga promašaja predstavlja pjesma Igora Šipića objavljena u časopisu Marulić, 2/2011 pod nazivom 'LHC' (Large Hadron Colider), koju ovdje prenosimo u cijelosti:

LHC

Bože,
Oni idu na tebe,
Oni imaju Veliki hadronski sudarač,
Tu nadomak tvojih visina
Oni bi htjeli tvoju masu
Oni bi htjeli petu, šestu
Sedmu... dimenziju,
Oni bi Teoriju svega

Bože,
Želim s tobom u četiri oka,
Oni misle da čestica
Nevidljiva golom oku
Može uroditi glađu,
Oni misle da čestica
Nevidljiva golom oku
Može ratovati i ne pamtiti,
Oni misle da će Te naći
Ukinuti glad i ropstvo
Zaustaviti ratove

Neće!
Oni su sigurni u svoju krivnju

Bože
pomolimo se zajedno
za sve slijepe
koji nikada progledati neće

Kad čovjek ovo pročita, zapita se - Mamma mia, tko je tu luđi, teorijski fizičari ili hrvatski literati? Svatko tko imalo poznaje ovaj prvi ljudski soj, recimo adepte inače prilično opskurne Zagrebačke škole teorijske fizike, zna da se njihove visine, ne nalaze nadomak onim Božjim, jer se tu radi o dvama različitim vrstama visina koje jedne s drugima nemaju nikakve veze. Uostalom, fućka se njima za Boga, pa i za tu 'Teoriju svega', za sve te dimenzije, čestice, mase odnosno energije, važnije je napredovanje u karijeri, financiranje projekata, plaće, dodaci, studijska putovanja i druge ovozemaljske radosti. Nema sumnje da literarna obrada 'fizikalnih' tema treba uzeti u obzir i sve te, naizgled marginalne, a zapravo najznačajnije, elemente zbivanja u suvremenoj fizici, i teorijskoj i eksperimentalnoj.

A evo još nekih zabluda autora gorenavedene pjesme na koje ćemo ukazati citiranjem njezinih stihova:

Oni misle da će Te naći - Pa zašto bi Ga tražili?
Ukinuti glad i ropstvo - Pa nemaju oni vremena zamajavati se s tim glupostima (jer su im na pameti puno važnije stvari).
Zaustaviti ratove - Pa oni od toga žive.
Oni su sigurni u svoju krivnju - Čini se da to da su bili u krivu, spoznaju tek kad odu u penziju.

Mišljenje je autora ovog kritičkog osvrta da za pjesničku obradu ove teme najbolje pristaje deseteračka poetika naše narodne pjesma. Skicirat ćemo u kratkim crtama primjer kako bi to (otprilike) trebalo ići:

LHC

...

Što to leti kroz ovaj detektor?
Da l' ro mezon ili tauoni?
Ne, ro mezon već bi se raspao.
Tauoni već bi izletjeli.
To je Božja Higgsova čestica.

...

Hvala Bogu i današnjem danu,
Kad ščepasmo tog maloga đavla.
Što god bio, neka Higgs baš bude.
To nam paše, pa nije dilema,
Ja'l ga ima, jal' ga ipak nema.
Gdje su oni što mogu da sude,
Kad se skupa lažemo od vijeka?
Sad još treba narod uvjeriti,
Mnogobrojne njine sumnje skriti,
Pa se riješit brige povelike.
Za katedre i za dobre glase,
I za u se, na se i poda se.
Onda ćemo braćo nazdraviti,
I krenuti put Stockholma grada.

I inače, čini se da standardni model, odnosno fizika elementarnih čestica, onakva kakvom je shvaća današnji fizičarski 'mainstream', zaslužuje narodnjačku poetiku, narodnjačku kulturu, narodnjački svjetonazor i narodnjačku pamet. Pa tko voli nek izvoli.

Zdenko Kremer