Richard Dawkins i žudnja za korektnošću

Britanci se obožavaju čuditi Richardu Dawkinsu kao pura dreku. Možda ne zvuči posebno lijepo ovako započeti tekst o jednom od najpoznatijih svjetskih darvinista, no u svjetlu posljednje oksfordske debate, na kojoj je Dawkins bacao fore o penisima na radost prisutne, mahom mlađe publike, takva usporedba čini se prikladnom. Dawkinsove debate s vođom anglikanske crkve, Rowanom Williamsom, o svrsi religije u 21. stoljeću mogli su čuti nedavno i slušatelji Hrvatskog radija. No, iako je ova posljednja debata dobila dosta publiciteta zbog Dawkinsovog opuštenog diskursa, pravu buru izazvao je Dawkinsov tweet od prije nekoliko dana u kojem stoji:

"Mehdi Hasan priznaje da vjeruje kako je Muhamed odletio u raj na krilatom konju. A New Statesmanu je prikladno da ga smatra ozbiljnim novinarom."

Ovaj tweet britanski su mediji toliko izbombardirali i raščerečili da od njega nije ostalo više ništa. No, uglavnom se sva kritika ove Dawkinsove izjave svodi na klasične, politički korektne, isprazne zaključke kako ovime Dawkins pokazuje vlastiti fundamentalizam (iako ovdje Dawkins ne spominje nikakav fundamentalizam) ili kako je još jednom postalo očito da Dawkins priznaje samo jednu mitologiju, a to je automitologizacija.

Ovo su, ako gledamo ovu izjavu u kontekstu Dawkinsove borbe protiv praznovjerja (da, upravo praznovjerja a ne religije, jer Dawkins na zgražanje velikih vjernika briše odavno uspostavljene zidove između ta dva fenomena), puke bedastoće. Jer ova izjava nimalo se ne razlikuje od svega onoga što je Dawkins ikad pisao o religiji, no bez obzira na to, kritičari se i dalje čude i nazivaju ga fundamentalistom. Ovdje ne želimo braniti Dawkinsa, niti je to njemu uopće potrebno, no zaista je nepodnošljivo kad čitajući intervjue s velikim svjetskim znanstvenicima, kao što je Peter Higgs, novinari postavljaju pitanja o Dawkinsu u kojima je implicirano da je Dawkins netolerantni licemjer i gdje onda iz odgovora tih istih ljudi ispada da on to zaista jest. Tako se često mogu vidjeti naslovi poput onog iz el Munda: 'Tvorac koncepta Higgsovog bozona tvrdi da je Dawkinsov militantni ateizam samo drugačiji tip fundamentalizma'.

Svaki Dawkinsov komentar novinari doživljavaju kao priliku za medijske orgije, a njegove izjave rado dočekuju na volej. Njegov intervju Al Jazeeri unaprijed je bio označen kao mjesto gdje će ovaj sigurno izjaviti nešto kontroverzno te su novinarske penkale bile na gotovs (tu se dogodila i ona nesretna Dawkinsova izjava u kojoj uspoređuje seksualno maltretiranje od strane katoličkog svećenika s psihičkim utjecajem što na djecu ostavlja tupljenje o postojanju pakla gdje će se na ražnju vrtjeti nevjernici odnosno ljudi koji čine zlo, a gdje je ovo drugo pretpostavio prvome). S obzirom na broj tekstova, intervjua, polemika i debata na temu besmislenosti religije sama teorija velikih brojeva čini neminovnim da će Dawkins ponekad izlanuti kakvu bedastoću poput prethodno spomenute. To je opasno i za Dawkinsa kontraproduktivno, upravo zato što se mediji odmah okome na takve izjave i razviju ih u seriju tekstova, što u očima nekih može diskvalificirati odnosno učiniti nebitnim sve ono ispravno što čovjek desetljećima piše i govori.

Rasprava o ateizmu u suvremnom društvu ponekad može biti bolna s obzirom na povratak fundamentalizma odnosno fundamentalizama, čemu svjedočimo posljednjih nekoliko desetljeća. No kad se izjednačava religijski fundamentalizam sa stavovima ateista to je opasno i ukazuje na potpuno neshvaćanje prirode fundamentalizma.  

A slagali se ljudi ili ne s Dawkinsom, upravo on najbolje ukazuje na ključnu razliku u tom smislu. Evo što je napisao u tekstu 'Kako se usuđujete zvati me fundamentalistom': 

Ne, molim vas, ne miješajte strast, koja se može promijeniti, s fundamentalizmom, koji se ne može. Strasti kršćanina i mene mogu biti slične. No, mi nismo jednako fundamentalisti. Koliko god pravi znanstvenik sa strašću vjeruje u, primjerice, evoluciju, zna točno što bi mu promijenilo mišljenje: dokaz! Fundamentalist zna da mu ništa ne može promijeniti mišljenje. 

Neven Svilar
Foto: New Writing North (flickr)