Srijeda
08.10.2014.

Čudnovati ljudi i simpatični duhovi

naslov knjige Duhovi autor César Aira
izdavač Fraktura (Zaprešić) godina izdanja 2014. prevoditelj Dora Jelačić Bužimski (španjolski)



Extra_large_tomasic_aira
A+ A-
César Aira: Duhovi (Fraktura, Zaprešić, 2014.; Sa španjolskog prevela Dora Jelačić Bužimski)
 
Poput tepsije zagrijana zgrada u izgradnji služi kao dom jedne čileanske obitelji. Struja je dostupna putem električkih improvizacija, nema rukohvata, zidari i dalje slažu cigle. Kroz katove nesmetano defiliraju prikaze, nameću svoje nepostojanje šačici sustanara. Stara godina, Buenos Aires. 
 
Na samom početku vidimo bogate buduće stanare koji obilaze svoje posjede. Ta zgrada, koju oni vide kao svojinu, za noćnog čuvara Viñasa i njegovu familiju predstavlja dom (doduše, privremeni), čiji prostor otkrivaju prvenstveno njegova djeca u igri na opasnom gradilištu. Vlasnici se miješaju s radnicima, ljudima jednostavnih navika i potreba (od kojih je najveća vino), a između ta dva svijeta smješten je Félix Tello, arhitekt, srednja klasa. 
 
Njegova je uloga u ovom kratkom romanu epizodna, ali važna za razumijevanje teksta. On kao pripadnik srednje klase stoji na razmeđi svjetova, a smatra kako i jedni i drugi pokušavaju od njegova soja izvući što veću korist. Po tom je položaju sličan tinejdžerki Patri (kćeri čuvareve žene Elise iz prvog braka) koja je zapravo glavni lik romana. Patri je jedna od vidjelica: ona vidi duhove, koji nonšalantno provode svoje dane klateći noge na rubovima zgrade. Ali dok je Tellova granična situacija određena socioekonomskim uvjetima, Patrin je procijep krajnje intimne prirode, što jaz među svjetovima dovodi u središte priče. 
 
Svatko se u romanu spram duhova odnosi drugačije. Bogati ih ne primjećuju. Elisa ih vidi, ali ih ignorira. Patrin bratić, koji pomaže radnicima na gradilištu, u njihovim tijelima hladi vino: dakle, na neki način komunicira s njima, prihvaća ih, ali ih ne razumije. Tek Patri osjeća prema njima neobičnu sklonost, a u vrijeme obiteljskog okupljanja u povodu Nove godine konačno s njima i povede razgovor. 
 
Duhovi ovu mladu djevojku neobično privlače, pogotovo jer su svi oni ustvari atraktivni goli muškarci, što eksplicitno naglašava muško-žensku opreku u tekstu. Ta je opozicija dodatno podebljana 'ženskim' razgovorima o muškarcima, bilo u vidu naoko bezrazložnog čavrljanja, bilo u vidu lekcija koje Elisa i njena sestra Inés dijele mladoj Patri.
 
Elisa svoju kćer opisuje ovako: "Glavni problem", objašnjavala je svojoj odsutnoj prijateljici, "iz kojeg sve proizlazi jest Patrina lakomislenost. Ima li igdje lakomislenije djevojke? Teško. Ne smatra ozbiljnim ono što je ozbiljno, jer za nju je ozbiljno nešto drugo. Živi u obrnutom svijetu, ta mala sanjarka. Sklonost sanjarenju najjasnije dolazi do izražaja oko sredine romana, kad pripovjedač na desetak stranica komentira sadržaj njena sna u formi omanjeg eseja iz antropologije. Kroz opaske o urbanizmu, arhitekturi, umjetnosti i plemenskim narodima, pripovjedač se dotiče još nekih opozicija, kao što su one između industrijskog i predindustrijskih društava, sna i jave te, konačno, između književnog djela i takozvane stvarnosti. 
 
Cijeli roman, dakle, počiva na oprekama, koje se pripovjedno, ali samo u naznakama, predstavljaju na raznim ravnima: socioekonomskoj, nacionalnoj (opozicija Čile – Argentina), rodnoj... Međutim, ove navedene samo su površinske, ali su analogne većim opozicijama: svijet duhova – konvencionalni svijet ili, ako baš hoćete, fikcija i realnost. Patri je njihovo sjecište, a zgrada njihov labirint. 
 
Duhovi su drugi Airin roman preveden na hrvatski: prvi je Varamo, kojeg je Fraktura izdala prošle godine, također u prijevodu Dore Jelačić Bužimski. Iako Varamo, divna minijatura koja spada u same vrhove latinoameričke suvremene književnosti, ipak prednjači kvalitetom, ovaj tekst nikako nije za podcijeniti. Airino se pripovijedanje može na prvu činiti poput usputnog naklapanja koje nekim nadrealnim elementom (kao što su, eto, duhovi u zgradi) želi začuditi čitatelja. Stvar je, međutim, puno kompleksnija: iako pripovijeda naoko ovlaš, ovaj argentinski autor svakako zna što radi – sije simbole po tekstu na nekoliko ravni i tjera čitatelja da ih skuplja, rekonstruira, promišlja o njima i proizvodi značenja. 
 
Arhitekt Félix Tello ostaje u rascijepu, a potom iščezava iz teksta. Što će Patri učiniti u novogodišnjem obredu prijelaza? Hoće li se svjetovi spojiti? Ima li života nakon smrti? To na kraju morate otkriti sami.

Ivan Tomašić
foto: dead cat
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.