Utorak
04.11.2008.

Paučina: Oči su joj vruće i zavodljive, Zbilja ima lijepi pupak, Ona ima i lijepe sise, ''Pičko jedna, prljava si, prljava si i masna!'', Opijanje, Inspekcija




A+ A-

Duboko uzdahne, uzme prstohvat čipsa i stavi ga u usta, prožvače ga bijesno hrskajući, najglasnije što može, te posegne za bocom. Otpije nekoliko gutljaja vina i nastavi čitati. Ona zna da su joj oči žeravice. Vruće i zavodljive. U njima je zlo. Zlo je crno. Zna da je zla. Zna da je nalik majci više nego što to sebi želi priznati. Čitaj sad o gubitku, ti pijani monstrume! Ti pijana krpo, krpice…

From:  Marko Globan
To:  Tina Puršić
Subject:  priča za laku noć
___________________________________________

Tina, o Tina, vratio se tvoj biciklistički lunatik koji ti šalje još jedan mali pubertetski mejl (ne, ne šalim se, zbilja si me vratila u to uzburkano doba!). Prije nego što počnem sanjariti o nama, za laku noć ispričat ću ti kratku priču The Blue Bike Cruiser in the Moonlight (naslov je na engleskom zbog toga što mi se bicikl zove Cruiser i jer je plave boje, a možda i zbog preseravanja jer ti se, ako to nisi do sada primijetila, upucavam!). Iziđem ti ja na ulicu s bajkom, sve onako po planu, sladoled i to, i da ću opako zarolat brzinu kad me dvije bajkerice iz moje ulice, znaš one nadobudne adolescentne curke iz disfunkcionalnih obitelji, zaskoče urlikom u smislu mogu li sa mnom istraživati ulice posute blijedim i opasnim sjajem mjesečine. Što ću i kako ću? Rekoh im da sam na životnoj prekretnici, da sam se zaljubio u Tinu. Zatim povisim ton i kažem da solo zavijaju na pun Mjesec i na kraju im uputim vrlo provokativno pitanje: ''Znate li koje žene nemaju pravo na PMS?'' Nakon njihovog dugačkog upitnika od 2 do 3 sec. kažem im da su to operne pjevačice koje imaju raspored nastupa dizajniran u sekundu, i to pet godina unaprijed. Djevojke su izgledale kao dvojnice ubijene Laure Palmer iz Twin Peaksa i općenito kao bicikli, dakle totalno nijemo, i ja sam krenuo sâm, kako i treba biti u ovoj noći posvećenoj sanjarenju o tebi i meni, Tina, Tina, Tina...

Pa hajde, onda, krenimo ti i ja… Znaš onu sirovo-surovu urbanu pjesmu T. S. Eliota, mislim na The Love Song of J. Alfred Prufrock… Znaš onu finu, suptilnu invokaciju od koje polude sve žilice u mojim klijetkama:

Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherized upon a table;

P.S. Sorry kaj sam previše blagoglagoljiv! Baš onako pubertetski neozbiljno. Fakat, Tina, nabacam svega i svačega, neumjereno, kao lopatom, iako je sve istina što sam ti napisao. To je sve zbog toga i samo zbog toga, pretpostavljam, što sam dugo bio u kurcu, usamljen, sjeban i tužan. Brijem da je dobro što sam ti to ipak mogao priznati. Ovim gore poetskim citatom htio sam ti samo reći da ću te sutra zalijevati vinom na jednom od stolova u redakciji.



Vinom. I zalijevali su se, oh, da! I polijevali. Ali ne u redakciji nego kod nje doma. Jedno poslijepodne dok je baka bila kod zubara. Ona se svega sjeća. Sjeća se svake sitnice. Raznježili su je sada ti nevini, mladi mejlovi koji tako prpošno miješaju sleng i književni standard. Ona voli tog čovjeka, stvarno ga voli. Ne stidi se sebi reći čak i starinsku, staromodnu riječ. Ona ljubi Marka. Isključi kompjutor, lupi se žestoko nekoliko puta šakom u potiljak, skine majicu, škarama napravi rupu na njoj i razdere je bijesno vičući: ''Pičko jedna, prljava si, prljava si i masna!'' Baci majicu na parket. Sve vidi, dobro vidi. Od majice je ostala samo ružna, smrdljiva, prljava, ljubičasta hrpica na parketu. Pogleda bocu. Prazna je. Ona je gola do pojasa. Gleda svoj lijepi pupak. Ona je valjda jedina cura na radiju koja još nije napravila piercing na pupku. Dobro, ne zna za sve cure, ali se kladi da… Što ta činjenica govori o njoj? Doista, što? Pa vjerojatno to da joj je dosta metala na tijelu jer ona je u svojem žestokom pankerskom i metalnom periodu pet godina nosila sve moguće i nemoguće vrste metala na ušima, na vratu, na nosnicama, na obrvama, na usnicama, gdje sve ne! Da, i tamo, na ulazu u njezinu pičku, doduše nakratko, onda kad su ona i Marko prije godinu i pol bili u šaljivoj fazi istraživanja užitka. Ali nikada na pupku. Tko zna zašto? Možda nije htjela narušiti njegovu ljepotu. Zbilja ima lijepi pupak. Da, bilo je puno metala. Dobro je da nije dobila neku infekciju. Nedugo nakon što se upisala na fakultet pobacala je metal, zadržala je samo naviku slušanja te glazbe i čvrsti metalni sjaj u očima kad intervjuira one krajnje ljepljive, skliske, sluzave i ljigave kreature politike, estrade, umjetnosti i biznisa. Prema normalno pokvarenim pojedincima je relativno blaga, zar nije?!, ali prema onim potpuno korumpiranim tipovima je nemilosrdna i njezina kritička oštrica, slična onom jakom čeličnom šiljku na njezinoj nekada najdražoj pankerskoj narukvici, pregledna je, jasna, čvrsta, ubojita i argumentirana. Naravno, granicu do koje ide ubojitost ipak propisuje glavni urednik, koji joj zbog te granice katkada skraćuje tekstove... Prije otprilike šest mjeseci jedan poznati tajkun, kojega nikada nije intervjuirala, ali o kojemu je za jutarnju emisiju Novi poduzetnici detaljno i kritički pisala raskrinkavajući jedan dio njegove kriminalne djelatnosti, kada su se slučajno sreli ispred Sabora, u koji je ona hitala napraviti intervju, rekao joj je prijetećim glasom da ''smanji tenziju napada'' jer da će u suprotnom imati ''gadnih neprilika'' i da će je ''pojesti mrak''. Naravno, odmah ga je prijavila policiji i o tome obavijestila ravnatelja radija, glavnog urednika Petra Flajsa i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva. Teorija i praksa prijetnje kod nje ne prolaze. Ona svaku prijetnju shvaća u najvećoj mjeri ozbiljno. A da ju je, na primjer, taj poznati tajkun slučajno pokušao podmititi nekom velikom cifrom bi li isto tako reagirala? Ona o tome ništa ne zna, kroz takvo iskušenje još nije prošla, ali vjerojatno bi postupila isto. Pogleda pažljivije u bocu. Boca je zaista prazna.

Odlazi po drugu bocu vina. U hodniku zastane i pogleda se u zrcalu. Za sada je sve u redu. Na struku nema sala, na trbuhu također, samo joj je tek neznatno, mrvicu, mrvu, ispupčen trbuščić. Da, ima lijepe sise. Još uvijek. A ima već trideset! Lijepe su. Možda zbog toga jer još nije rodila dijete. Teška tema. U kuhinji otvara drugu bocu vina. Pije. Samo pije i radi pizdarije. Marko to nije zaslužio. Puno pije u posljednje vrijeme. Bolje bi joj bilo da nešto normalno pojede. Nešto toplo, gustu juhu od povrća, na primjer. Ali da! Danas joj se pije pa ćete se malo načekati, gospođo Globan. Još uvijek Globan. Njezino djevojačko prezime Puršić njoj je oduvijek zvučalo ružno pa je uzela Markovo, bez obzira na svoju feminističku osviještenost, a i glupo joj je kad žena ima dva prezimena, s crticom ili bez, svejedno.

Gutljaj vina. Onda akcija. Počinje detaljnu inspekciju stana. Možda nađe nešto njegovo. Sjeća se onih starih prozirnih trikova iz osnovne i srednje škole kad je namjerno ostavljala stvari kod zgodnih frajera, ali i oni kod nje, kako bi se On i Ona mogli ponovno naći, zar ne! Telefon u ruku i to je to! Čuj, ostao mi je Iron Maiden kod tebe, znaš onaj crveni. Da, u pravu si, tako je. Vratim ti ga, nema problema, preslušao sam ga. Super. Dobro. Hajde da se onda nađemo u Pothodniku u sedam. Može. Vidimo se. Sada se smije tim tako prozirnim načinima kojima čovjek stječe makar mala i nesigurna prolazna vlasništva: nečiji komadić vremena, nečiju malu pažnju, nečiju prisutnost, nečiji ukradeni poljubac, nečiji pogled. Ali! Ali i danas to želi. U trideset i prvoj! Kako je samo jadna! JADNA! Baš je jadna.

S bocom u ruci maršira iz prostorije u prostoriju pažljivo zagledajući svaki kutak, sve, baš sve, i misli o sebi u trećem licu. Otkad je Marko otišao, ona misli o sebi u trećem licu. Ona maršira tražeći nešto njegovo. Marširati je dobar izraz za žustar hod pun otvorene špijunske strasti. Obraća se sebi i u drugom licu: ''Pogledaj sad pažljivo kupaonicu!'' i odmah uzvraća: ''Ne boj se, znaš da hoću.'' Ha, dakle kupaonica, gospodine! Bingo! Znala je, znala je da nešto mora naći. Njegove umjetne suze na polici ispod zrcala! Slučajno se pogleda u zrcalo. Ali čekajte, ljudi, što je ovo!? Ona sad gleda svoje lice u zrcalu. Pažljivo se nagne još bliže i stvarno, zbiljski i nepobitno, vidi svoju prvu boru, prvu ozbiljnu boru, prvu pravu brutalnu boru u neposrednoj blizini lijevog oka. Znala je da se ta bora jednom mora pojaviti. Na trenutak je obuzme ona ista zebnja koju je osjetila kad je dobila prvu menstruaciju i pomislila u tom trenutku kako je odjednom naglo ostarjela. Naravno da stari. To je jasno. Ali jebeš sad bore! O tome će misliti sutra. Idemo sad dalje i još dalje. ''Pa sve si pregledala, cijeli stan.'' ''Pa hajde, pogledaj još jednom! Inspekciju treba ponoviti.'' Ona više ne maršira. Ona sada polako obilazi sve prostorije i zaviruje u svaki kutak, još pažljivije nego prije. Ludilo se nastavlja i evo, gle! Čekaj malo, čekaj!… Da nije!?… Ona videokaseta na parketu ispod njezinog radnog stola. Da vidimo što je to? Sto posto neki film. Hura, hura! Basic Instinct. Preveden na hrvatski kao Sirove strasti, iako naslov u doslovnom prijevodu jednostavno znači ''osnovni instinkt'' ili ''temeljni nagon''. Ali pusti sad novinarku u sebi i perfekciju u poslu, ženo božja! Ista si kao tvoja stara, ona kuja, ona kurva nad kurvama! To je njegov film, njegov i samo njegov! Nisu ga zajedno kupili, on ga je donio od kuće kada se preselio k njoj pa je prema tome njegov. Hura, hura, hura, mudrice! Prekrasnice moja malena. Zašto ne pokušati? Upornost se katkada isplati. Onda!? A što sad? A sad stavi svoj mobitel u ruku i fino pišemo kratki, mali, ljupki SMS odbjeglom suprugu, uvaženom Markoniju Veličanstvenom Prvom, gadnom, opakom, opasnom i nemilosrdnom nasilniku, Alfa-Beta-Gama-Delta-mužjaku. Odlazi po mobitel, otpija gutljaj vina iz boce, dojke joj se lagano njišu. Još uvijek je lijepa. Vidi to, zna to, u kući ima tri zrcala. Ili tri špigla? Ili tri ogledala? Ma, svejedno! Važno je da se može vidjeti. Jedino njih u kući i čisti, ništa drugo, jedino zrcala čisti; obriše ih nekom krpom svaki tjedan barem jedanput. Da se može fino vidjeti. Bože, da je barem sad tu! E, sad bi ona njega zviznula, svega joj ako ne bi! ''Koncentriraj se, koncentriraj se na SMS'', mrmlja i tipka slova stišćući mobitel tako da su joj pobijelili svi članci na prstima desne ruke.

Milko Valent

(nastavit će se...)

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.