Walk like an Egyptian

Nije lako biti Nadstojni(k)ca književnog kombinata Booksa. Proteklih dana uvjerila se u to i Nadstojnica Merida, nasljednica Luciana Gromovitog, inače njezina ujaka i dobročinitelja.

Prvo je izlistala sve prijašnje Booksine Revije malih književnosti i odlučila na tom polju ostaviti neizbrisiv trag. Pažljivo je proučila veliku zemljopisnu kartu svijeta na zidu svog ureda i zaključila: ok, dovest ću Sjedinjene Američke Države u Booksu!

Zadovoljna svojom odlukom, u hipu je sazvala sjednicu NBV-a (Najuže Booksino Vijeće), te im bez okolišanja objavila: „Ove godine na jubilarnu 15. Reviju malih književnosti, nakanila sam pozvati Sjedinjene Američke Države. Žurno mi načinite popis od 70-80 američanskih spisateljica i pokojeg spisatelja, potom oštrom selekcijom proberite 25 najznačajnijih, te im odmah pošaljite pozivnice. Nadalje…"

„Prosim riječ, prosim riječ!", zavapila je Ana iz officea.

„Što je sad?"

„A gledajte, Vaša Svjetlosti, lijepo je što želite dovesti Sjedinjene Države ovdje, ali to nije moguće."

„Zašto ne bi bilo moguće, k vrapcu, vremena je dovoljno."

„Nije stvar u vremenu, vidite, pozvati Sjedinjene Države u najsuprotnijoj je suprotnosti s temeljnom idejom Revije malih književnosti."

„Ma što to kokodačeš, zar smo antiamerički nastrojeni!? Koliko je meni poznato nismo."

„Zec ovog nesretnog nesporazuma ne leži ni u tom grmu. Booksa nije antiamerički raspoložena, čak štoviše – imamo podružnice u 28 saveznih država, ali Vašoj Razboritosti promaknula je jedna sitnica. Naime, ovo je Revija MALIH književnosti, kužite? Od samih početaka predstavljamo književnosti takozvanih malih jezika, a američanski, odnosno engleski – najmanje je mali jezik od svih jezika svijeta."

Nadstojnica Merida bijesno je skupila brdo kose u lopticu pundže na vrh glave. Ovakav hladan tuš nije očekivala. To pak ne. Cijelo vrijeme mišljaše da se to 'malih' odnosi na malešnu kvadraturu same Bookse, kad ono – šipak!

„A tko je to pametan, molit ću, osmislio? Zašto nije Revija velikih ili najvećih ili svih književnosti svijeta? I ne bi li nam tako bilo masu komotnije u životu?"

Za riječ se javi dr. Slonek: „Mudro zborite, Nadstojnice, uistinu bi nam bilo lakše, zavrtiš globus i nasumce pikneš negdje. Ama, u ona davna vremena, utemeljiteljice kombinata – Mika i Vanja, osmislile su model predstavljanja onih malih, malešnih, i ako dozvolite, najmalešnijih književnosti koje nemaju takvu imperijalnu prodornost kakvom se odlikuje, evo upravo američanska književnost za koju ste se u svojoj velikodušnosti izvoljela zauzeti. U tom slučaju izložili bi se pogibelji da vas zli jezici nazovu Superhikom književnosti, a što je u suprotnosti s robinhudovskom filozofijom ovog projekta. Revijom malih književnosti Booksa, poput gospodina Robina Hooda, otima prostor velikim književnostima i ustupa ga onim malima, malešnima i najmalešnijima. Valja nam slijediti tradiciju, druge nema."

Sva u srdžbi, Nadstojnica Merida povukla se u svoj ured da o svemu još jednom promisli. Da ugosti Indiju ili Kinu!? Velike su to i mnogoljudne zemlje, ali možda ipak mrvu prevelike i premnogoljudne i teško bi ih se moglo uklopiti u ovu nesretnu  Reviju koja se klanja najmalešnijoj malešnosti. Promatrajući pomno veliku kartu đeografiku pogled joj se izvoli zaustaviti na sjeveru Afrike.

Egipat! Zemlja drevnih faraonskih Nadstojnika bit će dovoljno velika, a u isto vrijeme i mala. Da! Ostat će upamćena u povijesti Bookse kao Nadstojnica koja je ugostila najveću malu književnu zemlju koju je uopće moguće pronaći. Od sreće si natoči dva prsta najfinijeg konjaka te zaplesa i zapjevuši:

„Veeejoooveeeeejoooo, walk like an Egyptian…"

*

Vijećnici dugo vijećahu oko novog Meridina prijedloga. Možemo li u nešto što se zove Revija malih književnosti neopazice utrpati književnost zemlje koja se prostire na milijun kvadratnih kilometara i ima stotinu milijuna stanovnika!? Računali su i računali i na koncu izračunali da je Egipat taman na granici mogućeg. Još samo par kvadratnih kilometara, još samo tisuću stanovnika i bio bi prevelik.

„Onda", nahrupi Nadstojnica, „jeste li odlučili?"

„Časna Nadstojnice", dr. Slonek će, „ako baš neumoljivo inzistirate na Egiptu, moramo ih zvati odmah danas, jer već sutra bit će nam za broj prevelik."

„Jes!", Merida poskoči u zrak od sreće, "Neka netko odmah pronađe telefonski broj Egipta!"

*

I dok jubilarna 15. Revija malih književnosti prolazi u znaku egipatske književnosti, na nama je povjesničarima kombinata, da kažemo po istini – ovo je možda 15. Revija MALIH književnosti, ali je barem jednako tako i 1. Revija velikih, većih i najvećih književnosti svijeta, a što u konačnici otvara vrata da već 2020. ugostimo i predstavnike američanske i drugih velikih, pa i onih najvećih književnosti.

foto: Vasenka

F.B., 29. studenoga 2019., Zagreb