Uspon i pad književne zvijezde

Proljeće je obilazilo zagrebačke ulice poput razmetljiva huligana i gdjegod bi prošlo, za sobom je ostavljalo behar, zvonak smijeh i pozitivu. No kakvo li je vrijeme u Kokkoli, pitao se Nadstojnik Lućano, kakvo li je vrijeme u tom dalekom finskom gradiću? Zima, nego što! Ruku na srce, Nadstojnik je nerado napuštao kormilo kombinata znajući vrlo dobro za onu narodnu – kad mačke nema, miševi kolo vode i zavjere kuju, ali eto, putešestvije su dio njegova posla i tu nema pomoći.

Spakirao je redengot, dva para svilenih rukavica, visoke nadstojničke čizme, klobuk, dva para ličkih vunenih čarapa i sve ostalo što bi mu moglo zatrebati. U Kokkoli će se održati redovita godišnja skupština rukovodećih ljudi europske kulturne scene, a čelnik Bookse pripremio je referat Izazovi nadstojnikovanja početkom 21. stoljeća. Ostala je još jedna važna zadaća – tko će ga mijenjati dok je na putu?

U sličnim zgodama to je uvijek bila Ana iz officea, ali okolnosti su se promijenile – odnedavno je u igri i dražesna Mila Gera. Dakako, ni jedna ni druga nisu vične nadstojničkom zanatu, ali netko mora održavati hladni pogon u njegovoj odsutnosti. Zamišljeno je koračao amo-tamo po uredu, onda je uzeo prstovet burmuta iz zlatom optočene burmutice i ušmrkao prah u nosnice ne bi li pročistio misli i donio ispravnu odluku.

***

Ana je sjedila ispod haube u frizerskom salonu i odsutno prelistavala najnoviji broj popularnog Šarenog mjesečnika. Uvijek budnom dijelu njezine svijesti zaduženom za oprez učinilo se da je nešto vidio na naslovnici. Ne budi lijena, Anči je sklopila magazin i bacila pogled na naslovnicu. Istog trenutka osjetila je kako joj trne lijeva ruka. S naslovnice Šarenog mjesečnika ravno u lice smiješila joj se Mila Gera. Ispod fotografije vrištao je naslov:

MILA GERA: NOVA SJAJNA ZVIJEZDA NA KNJIŽEVNOM NEBU LIJEPE NAŠE

Ančino srce stisnulo se i vrisnulo: Tatatatira!

Frizerka Iris pohitala je i donijela joj šećera i vode, te gurnula bočicu mirišljave soli pod nos. Nakon što se pribrala uzela je mobač i otišla na jednu kulinarsku stranicu. Uslijedio je novi hladan tuš. U tekstu naslovljenom SPECIJALITETI NAŠIH PISACA uz Ivicu Prtenjaču našla se i Mila Gera koja je nesebično s čitateljstvom podijelila recept za grdobinu u vinu. Ana je pospremila mobitel i pozvala frizerku: "Ofarbaj me u plavo, draga."

"Jesi sigurna…?", snebivala se Iris.

"Da, bit ću plavuša, je li možda zabranjeno?"

***

Umilan gradski vjetrić-fićfirić ćarlijao je niz Martićevu. Ništa ne sluteći, Mila Gera sjedila je na klupici praveći se da čita knjigu priča Alice Munro. Realno, mogla je možda i stvarno čitati, ali nije htjela zamarati vijuge. Odnedavno je i sama odlučila biti književnica i Alice joj je faktički kolegica. Dalje od toga ne treba ići. Kad joj se Kanađanka javi kako je pročitala njezinu superknjigu (koju tek valja napisati), onda će i Gera uzvratiti kompliment, pa će i ona nju pročitati.

Najednom se smračilo, tmasta, teška sjena pade na Mila Geru i ova pomisli: Oh, pa što je sad ovo, zar se naoblačilo?

Međutim ne, izvan sjene i dalje je bilo sunčano i Mila Gera pogleda gore da baš vidi tko joj to zaklanja sunce. Prekriženih ruku stajala je tamo namrštena plavuša. Bila je to Ana iz officea!

"Anči, zlatice, vugni se, prosim te – ne vidim čitati, ljubice…"

"Čitaš, ha, a kaj to čitaš, bistrice?", procijedi Anka.

Gera je progutala knedlu, polako sklopila knjigu i pročitala naslov: "Evo sam se bacila na Služba, družba, prošnja, ljubav, brak od ove Munroice."

"I? Kakva ti je Munro?"

"Pa onak… znaš već Munro… malo službica, malo družbica, simo-tamo, prošnja, ljubav, brak, znaš već…"

"Aha, tak ti veliš, nego čujem – priča se po gradu da si se hitila u književne vode?"

"Ma da? Pa nije baš da sam dala na velika zvona, ne znam sama kako se to već proširilo, a nisam, majke mi, možda devet intervjuića dala ovaj tjedan… svašta, heh…"

"Oprosti ako cjepidlačim, ali gdje su te tvoje knjige?"

"Gdje su? Ovdje…", Mila Gera nježno je položila dlanove na sredogruđe, "u srcu i duši leže mi mnoge priče i romani, spavaju kao tisuću leptira, samo ih treba pustiti van…"

"A ovdje, kaj tu imaš?", Anči čvrgom opali Mila Geru posred glave.

"Hej!", Mila Gera skoči češkajući se po bolnom mjestu.

"Čemu ti glava služi?", doletje još jedna munjevita čvrga, "za ukras ili da ti kiša ne pada u trbuh? Ti buš spisateljica, jesen ti tamburicu, ti buš književna zvijezda?"

"Gle, ne nabijaj mi čvrge, može? Prijavit ću te udruzi BABE zbog očiglednog zlostavljanja, a drugo, da, ja sam spisateljica – svatko ima svoj križ, nisam ja kriva kaj sam osjetila taj titraj stvaralaštva u srcu…"

Ana se više nije mogla kontrolirati – skinula je vijetnamku, zavrnula rukave košulje i rekla: "Oke, sad je dosta, dođi u park, odmah!"

"A što ćemo u parku?"

"Samo dođi, brat ćemo šafrančeke."

"Dobro, idem, ali moraš se smiriti… oke, u protivnom – zvat ću BABE, to nek ti bude jasno…"

Tek što su kročile u parkić Anči se baci na Mila Geru poput furije.

"Cat fight!!!", oduševljeno je povikao Booksin književni kritičar Ivan T.

***

Sto pet minuta poslije na svim portalima i društvenim mrežama izašla je vijest o nesvakidašnjem nasilju ispred literarne ubožnice Booksa. Na hitnom sastanku Nadstojnik Lućano naglas je čitao neke od naslova: "POZNATA SPISATELJICA DOBILA BATINE!, HARANGA NA KNJIŽEVNU ZVIJEZDU!?, BOKS U BOOKSI! – sramota, gdje vam pamet!?"

Svi su šutjeli. Osim Ane koja je tiho promrmljala: "Ona nema blage veze s književnošću…"

"Dosta! Ovo će vam se itekako vidjeti na plaći! Imate sreće što žurim u zračnu luku 'Franjo Tuđman', mislima sam već u Kokkoli, ali kad se vratim – bit će i dodatnih sankcija, ovo je ugledna kuća! Dok me ne bude, Mateja će biti Nadstojnica i bolje vam je ne otežavati joj posao."

Nakon svega Mila Gera promislila je i zaključila – cijela ova situacija s usponom na književni tron otišla je predaleko. Toliko daleko da bi na kraju stvarno nešto i morala napisati. Ne nešto – nego cijelu knjigu! Toliko joj, pak, nikad neće biti dosadno u životu.

***

F.B., 31. ožujka 2017., Zagreb