Uragan Dylan

Život je zanimljiv jer kotač vremena ne možemo vratiti, i to je dobro. Ili možda nije? Ovisi koga pitate. Proteklih tjedan dana u kombinatu Booksa, legendarnoj literarnoj ubožnici – udaljenoj svega 1290 km od Bruxellesa, proživljavamo najozbiljniju krizu u svojoj tisućugodišnjoj povijesti.

Eh, ma da je samo kriza – ni po muke, stanje je u ovim trenucima vrlo blizu potpunog kaosa i ako se ovako nastavi – pitanje je hoće li nas sutra uopće biti. Nije nama toliko zbog nas, kad bi samo to bilo u pitanju – nek nas mutna Sava odnese, najveća su nam briga naši vjerni gosti. Gdje će sutra popiti makjato? Gdje čuti lijepu riječ? Gdje će, ne znali ih jadi, brusiti svoj francuski ako se sutra urušimo kao kolibica od pruća?

Proživjeli smo svakaj, mnoge Scile & Haribde, brojne nedaće i sukobe, lomili smo koplja oko Krleže i Franzena, Basare i Kundere, iscrpljivali se u svađama oko Elfriede Jelinek, Millera, Kafke, na tapeti je čak bila i poezija Mao Zedonga, a Murakamija da i ne spominjemo. I sve smo to nekak predurali, zavidali rane, oprostili jedni drugima ružne riječi i nastavili dalje, ali ono što doživjesmo tog kobnog 13. listopada dovelo nas je na ivicu propasti! Na sve su nas, brate, spremali, ali na Dylana – ne!

***

Dan prvi.

Crnomorski jednorog Književniković adaptirao se na život u Zagrebu. Družeći se s Nađom B. naučio je kritički promišljati književnost i eno ga – danas na svom laptopu piše kritike. Kao i svaki mladi kritičar, drčan je i strog – nema milosti prema nikom.

U posjet su nam došli Vanja i Božidar. Pripravili smo im čajeve i već prema tradiciji kod nas u officeu dočekat će objavu iz Stockholma. Oko 10 ujutro iz našeg štokholmskog dopisništva stiže vijest da će ove godine Nobel za književnost najvjerojatnije otići u Sjedinjene Države.

"Pa bil bi i red", komentirala je Ana.

"I ja mislim da bi to bilo lijepo", dometnula je Vanja, "još od Morrison 1993. nisu slavili."

"Ideš, kae Jim Morrison dobil Nobela za književnost? Nisam to znala, superkul!", zapljeskala je naivna Dunja Draguljče.

"Ma ne", pojasnila je Ana, "Toni Morrison je dobila."

Smrknuta lica Nadstojnik Lućano natočio si je dva prsta Martela i gucnuo: "A zakaj bi netko od Američana dobil, ja sam za Kunderu."

Mika 2.0 stresla se: "Prođe me neka jeza, moglo b' se dogod't vel'ko iznenađenje…"

Neven S. pozvao je sve nazočne neka se priberu i ne nasjedaju na tračeve. A. Perković složio se da je bolje zanemariti govorkanja i pričekati službenu objavu. Nađa B. zamišljeno je dodala: "Caru carevo…"

Iz minute u minutu napetost je rasla. U 10:50, vidno uzbuđen, u prostoriju je nahrupio Booksin literarni istražitelj André i objavio: "Moj izvor kaže da Nobel ide Eminemu!"

Nadstojnik Lućano: "Marshallu, reperu?"
André: "Da, da…"
Damjan: "Odakle ti je taj izvor?"
André: "Iz Helsinkija."
Ana: "Pa to je predaleko od Stockholma, nije li?"
Neven S.: "Ostanimo mirni, naš André lupeta bedastoće, misli da se Nobelova dodjeljuje u Finskoj."
Nađa B.: "Izvor ti je pobrkao lončiće. Kakve veze ima Eminem s književnošću?"

André je snuždeno napustio office. U 11:10 naša štokholmska dopisnica javila se i rekla: "Provjereno je, dobitnik Nobelove nagrade za književnost je iz USA, ali još ne mogu doznati ime."

Damjan je kliknuo: "Jeees, jeees! Philip Roth! Nije li to sjajno, zavrijedio je davnih dana!"

Već u tim trenucima, prije službene objave, započela je žučna rasprava. Jedni su otvarali boce s pjenušcem i slavili Rotha, drugi su otvoreno pokazivali ogorčenost, a treći su željeli pričekati objavu Akademije. Nadvikivanje je potrajalo sve dok šanker i književni kritičar Ivan T. nije ušao u office i pitao: "I, kaj velite?"

Božidar: "U vezi s čim?"

Ivan T.: "Pa u vezi Dylana… wait a minute, pa vi još ni ne znate? Dylan je dobio Nobela za književnost, helou? Zemlja zove Booksu…"

Dunja Draguljče: „Dylan Thomas dobio je Nobela!? Jeeeee, pa to je uistinu superkul! Bilo je vrijeme…"
Ivan T.: "Kakav crni Dylan Thomas, ženo? Bob Dylan, Bob je dobil Nobelovu za književnost!"

Nastupio je trenutak tišine. A. Perković prvi se pribrao, odgurnuo jednoroga Književnikovića i sjeo za laptop. Istina, Robert A. Zimmerman, poznatiji kao Bob Dylan dobio je Nobela za književnost.

Dvije trećine nazočnih eksplodirali su u vatrometu oduševljenja. Pjenušac je potekao na sve strane, ili ako ćemo iskreno – ne baš na sve strane. Nadstojnik Lućano, Nađa B. i Damjan u nevjerici su pokušavali shvatiti što se pobogu događa.

"Pa to je sjajno, ovo je najbolja književna vijest u povijesti svemira!!", vikali su iz tima Dylan.
"Zemljo, profundaj se", rekla je Nađa B.

Nadstojnik Lućano, purpuran u licu, kliknuo je na stranicu Akademije, uvjerio se na svoje oči da je Bob novopečeni Nobelovac, onda je skočio na stol i povikao: "Van! Svi koji slavite Dylana – vaaaaan! Ovo je sprdačina, tornjajte se van!"

Dunja Draguljče: "Ne znam kaj bi, nisam ništa čitala od tog Dylana, tako da ono…"

"Van iz moje Bookse, ja sam hebeni Nadstojnik izabran na demokratski provedenim izborima i svi koji slavite ovu svinjariju izvolite napustiti prostorije kombinata! Nađo, Damjane – zovite zaštitarsku tvrtku Zaštitarević i neka odmah pošalju deset ljudi, odmah!"

Dan poslije.

Ispred kombinata stoji živi zaštitarski zid mrkih zaštitara iz zaštitarske tvrtke Zaštitarević – specijalizirane za književne nerede. Na drugoj strani, u parkiću oko Fra Grge Martića, utaborilo se tridesetak pristaša Boba Dylana i prosvjeduju. Neven S. i A. Perković sviraju gitare, a iz složnih grla ori se poznato stihovlje:

And it's a hard, it's a hard, it's a hard, and it's a hard
It's a hard rain's a-gonna fall…

Iza zakračunatih vrata, kroz staklo ih promatraju ozlojeđeni pripadnici anti-Dylan tima: Nadstojnik Lućano, Nađa B. i redar Damjan.

Ana uzima megafon i viče: "Onaj tko ne razumije koliko je superkul što je Bob Dylan dobio Nobelovu za književnost – književno je zaostao u razvoju i treba mu pomoći! Maknite zaštitare! Živio nam književni velikan Bob Dylan još 10 tisuća godina!!!"

"Živio!!!", srčano uzvraćaju Dylandžije.

Trećeg dana stanje je nepromijenjeno. Nadstojnik Lućano odškrinuo je vrata, propustio dostavljača pizza i usput bacio bunt papira prema prosvjednicima: "Eto vam napismeno otkazi svima!"

"Bob Dylan je glazbenik, a ne književnik!", dobacuje Nađa B.

"Njegovi stihovi bez glazbe ne vrijede ni po lule duhana!", viče redar Damjan.

"Ti ne vrijediš po lule duhana! Nemate pojma, tužit ćemo vas na Ministarstvo kulture istog trenutka kad doznamo tko bu ministar!", uzvraćaju iz tima Dylan.

Mika 2.0 otišla je već prvog dana pobune na službeni put. U vezi Dylana nije željela zauzeti stajalište prije nego li dobro razmisli. Kaos u i ispred kombinata traje već osmi dan. Ne znamo kako će ovo završiti, ali nismo optimisti.

Posljednja vijest ulijeva prstohvat nade: novoizabrana ministrica kulture, gđa Nina Obuljen Koržinek, najavila je kako će joj jedan od prvih poteza biti razrješavanje nezapamćene književne krize u Martićevoj. Očekujemo njezin dolazak, držite nam fige!

***

F.B., 21. listopada 2016., Zagreb