Restauracija klasika

Nenadano zahlađenje prije bilo kakvog ozbiljnijeg zatopljenja, zateklo nas je nespremne, te u majicama kratkih rukava cvokotahmo ispred Bookse poput jata nujnih metropolićanskih živžana. Pitali smo naše najstarije sugrađane, koji su baš u tom trenutku prolazili Martićevom, pamte li nešto slično i jedni rekoše kako ovakve hladnoće u svibnju ne pamte. Drugi samo s podsmijehom odmahnuše rukom prisjetivši se kako su nekih tamo davnih i dalekih godina zagrebačke ulice znale osvanuti pod debelim snježnim pokrivačem i to ne samo u svibnju, već i u lipnju, pa ako hoćete i usred srpnja.

Anči jedina nije drhturila, jer uvijek pri ruci ima jedan od svojih slavnih debelih džempera, ali u jednom trenutku svejedno ju strese nekakva zimica.

„Hmmm…", namrštila se, „osjećam promjene u polju sile."

Znajući da Ančino šesto čulo nikada ne griješi, nekoliko dugih trenutaka zdvajahmo nad prirodom te promjene u, kako ona reče, polju sile. Što li je to osjetila? Nismo morali dugo čekati – iz Knausgaardova prolaza izronio je dobro znani lik ex-Nadstojnika Luciana i Ančina zakletog neprijatelja. Povijest njihovih sukoba knjiga je bremenita jadom i čemerom, sukobljavahu se i ukrštavahu mačeve ne samo na polju književnosti i politike, već i svega drugoga.

„Kaj pak ovaj hoće?", promrmorila je Anči.

Bivši premijer pozdravi nas i sve odreda upita kako smo i što radimo, a onda naloži neka mu se donese makjato, te se raskokodaka o svemu kroz što je prošao proteklih nekoliko mjeseci.

„A što reći, poslije kraćeg odmora, pokrenuh nekoliko projekata, a onda se okušah i kao komunikacijski stručnjak…"

Upitasmo što bi to zapravo značilo?

„Eh, to je vrlo zanimljivo i šik područje. Kao čovjek s bogatim iskustvom otkrih u sebi tu komunikacijsku žicu – dakle, to vam je kad netko nekaj hoće, ima sredstva i volju, ali ne zna kako bi to najbolje iskomuniciral prema van. Onda dođem ja, proučim situaciju i predložim na koji način to iskomunicirati. E, a poslije te zovu u razne tv i radio emisije i onda objašnjavaš kako je taj i taj nešto iskomuniciral ovako, a zapravo je morao drugačije, pa tumačiš dnevnopolitičke dogodovštine i slično. Znate, ljudi nekaj vide i misle – aha, to se dogodilo, a uvijek se događa više toga u jednom, i ja kao komunikacijski stručnjak imam moć iščitati sve, pa tako i ono što običan građanin ne vidi ili ne umije vidjeti."

Kod drugog makjata, naš bivši Nadstojnik posjeo je Anči do sebe na klupicu i ovako zagugutao:

„Vidiš, Anči, možda mi nećeš vjerovat, ali ja sam tebe uvijek imal rad. Ne, ne, ne – pazi, bez obzira što se katkad nismo slagali, ja sam u srcu uvijek znao – ova djevojka Anči baš je pametna i poput Kasparova vazda vidi i po nekoliko poteza unaprijed."

„Hvala na lijepim riječima, Lou, ali prosim te, odi sad s farbom vun – što ti je na pameti?"

„No dobro, ti kako čujem, imaš dobar dio Booksinih programa na brizi?"

„Dobro si čuo."

„E, pa vidiš, iz valjda sentimentalnih razloga, moja tvrtka Lucian strategije, nudi ti suradnju. Prije nego me naprasno odbiješ, evo ti dokumentacija, pa sama prouči – riječ je o književnom programu kojega nazvah Restauracija klasika. Znam, reći ćeš – klasike ne možemo, ne smijemo i ne trebamo restaurirati, ali kad bolje promisliš i sama ćeš uvidjeti kako ipak možemo i moramo. U Briselu ćemo, uvjeravam te, naići na otvorena vrata, a u svrhu pokretanja i razvoja ovog genijalnog programa, mogli bi povući nezanemariva sredstva iz europskih fondova!"

Anči je odmah krenula para na uši. Restaurirati klasike!? Takva suluda ideja mogla se izleći samo u mračnom umu Lucijanovom. Zaludu je ovaj tumačio da je eto, prošlo toliko vremena i književni klasici naprosto su nerazumljivi današnjem čovjeku, a posebice današnjem školarcu.

„Restauracija je nužna, ženo, valja te knjižurine radikalno skratiti i prilagoditi, jer školarci nam tapkaju u kmici tih drevnih lektira i upravo sam u programu i predvidio školarce, našu mladež, neka oni štivo prilagode svom vremenu. Uzmi samo gđu Bovary ili nevoljnicu Karenjinu, mladi danas ne mogu razumjeti što je to krivo i pogrešno u tome ako te, na priliku, dečko razočara ili ti dosadi, pa ga zamijeniš drugim dečkom koji je zanimljiviji i sve ostalo!?"

***

Anči je zgrožena odbacila Lucijanov skaredni prijedlog, ali novopečeni komunikacijski stručnjak i utemeljitelj tvrtke Lucian strategije vrlo brzo je pronašao par ušesa koja su htjela i umjela poslušati.

Mika 2.0 zaobišla je Anči i gurnula Lucijanov program u proceduru. Domalo se javiše iz Brisela i doznačiše 316,000 eura projektu Restauracija klasika. Anči se na svom fejsbuku ogradila od svega i zatražila da je razriješe dužnosti koordinatorice Booksinih programa. Na koncu se povukla iz officea i preselila u podrum k arhivarima.

I eno je sad dolje.

foto: barnyz

F.B., 10. svibnja 2019., Zagreb