Prokleta tajna agentica

Proljeće se vratilo u District. Ana je zalila rojžice, petunije i drugo cvijeće u vrtu, onda se zavalila u ligenštul, poštelala suncobran i nastavila čitati roman kojega je konobar Ivan T. nahvalio.

Da, jednom zgodom skupina huligana rugala nam se dobacujući: "U ovoj Booksi toliki su štreberi da im čak i konobari pišu književne kritike, muahahaha!"

To je samo djelomično istina. Naši konobari jesu obrazovani, načitani i spadaju među knjiške červeke nulte kategorije, ali uz to su i majstori nekih borilačkih vještina kao što su, primjerice, realni aikido, capoeira ili reperski dirty talk. Jedno je sigurno - nije pametno izazivati ih bahatim i nepriličnim ponašanjem.

U kombinatu je zavladala fjaka karakteristična za ovo doba godine. Nadstojnik Lućano sjedio je u svom uredu i prijateljevao s kapljicom. Točio si je Martel i igrao The Amazing Fix na Facebooku srdeći se što mu ne ide glatko kako je očekivao. Onda je netko pokucao na vrata.

"Ma tko je to, k jarcu?"

"Možete li otvoriti, molim?", začuo se promukao ženski glas s druge strane.

"Mogu li otvoriti, kakvo je to glupo pitanje", mrmljao je Nadstojnik tražeći kroksice ispod stola, "naravno da mogu, ali tko ste, dobra ženo, što želite, imam li ja u ovom trenutku vremena na hitanje…"

"Dopustite da se predstavim", rekla je ženica u crnom mantilu s dignutom kragnom i šeširom natučenim do obrva, "Mianna Datulić, dvostruki tajni literarni agent, specijalizirana za jugoistok Europe, pokrećem agenciju i kako sam svašta čula o vama – odlučih doći na čašicu razgovora."

"No, sjednite samo, što ste to lijepoga čuli?"

"Vlastodržac ste koji čeličnom rukom vodi ovu ubožnicu kroz koju mora da prolaze na stotine literata dnevno. Mogli bismo surađivati, bilo bi nam to oboma korisno, što velite?"

Nadstojnik je otišao do mini-bara, natočio dvije čaše Martela – po dva prsta u svaku, jednu dodao gošći i važno počešao bradu: "Obostrana korist, hm, lijepo zvuči. Kako ste to zamislili, agentice?"

"Jednostavno je, na ovaj ili onaj način u vezi ste s tisućama pisaca, Ferić vam vodi radionicu kreativnog pisanja, znači, jebote, sami štancate literate, uz to imate sedamdesetak književnih kritičara koji poput horde Uruk-haija danonoćno brste sve što se objavi na ovim prostorima. Na taj način imate zastrašujuće precizan pogled na taj divovski literarni pašnjak, a ja, vidite, samo želim svoj dio kolača. Nabacite mi pokojeg vrijednog autora, plasirat ću ih na inozemno tržište, pa ćemo na njima zaraditi milijune, kaj velite?"

"Ma nemojte reći, ta zar po tim inozemstvima već nemaju tušta i tma svojih literata?"

"Istina, imaju, ali to je sve luk i voda, predobro žive, dobra književnost se, brale, ne može stvarati u takvim uvjetima. Ovdje je sad zlatna žila, jugoistok Europe…"

"Hoćete reći – Balkan?"

"Ne, to je politički nekorektan naziv, grdo zvuči. Predajte mi Ferića za početak, pa bumo vidjeli dalje?"

"Hahaha… nemojte me nasmijavati, agentice, zagrcnut ću se. Nek vam predam Ferića? Šaljiva ste žena, vidim, ili ste samo drski? Ferića bi vani mogao plasirati svaki nevježa, a ne bi gospodična probala nekaj malo teže?"

"Ja sam agentica s licencom, ne smetnite to s uma, dajte mi Ferića i uz njega dodajte koga god hoćete, je li to pošteno?"

"Koliki postotak kanite uzimati, 10-20 posto? Koji je moj udio u toj dobiti što sjedi na grani poput depresivna goluba?"

"Deset posto? Sad se vi šegačite? S deset posto umrla bih od gladi za mjesec dana, uzimat ću između 50 i 86%, katkad i 120%. Od svakog sklopljenog ugovora nagradit ću vas s 35% od vlastite dobiti?"

Nadstojnik Lućano dotočio je još po dva prsta zlaćanog Martela u obje čaše: "Simpatična ženo, mislio sam da ste nekakva literarna agentica, a vi ste zapravo stand-up komičarka i traćite moje dragocjeno vrijeme grubim šalama. Nek vam dam Ferića, a vi bute meni gurnuli 35%... hahahaha, Louis C.K. bi vam platio u zlatu za ovakve šale. Dat ću vam broj Marka Dejanovića, on vam može srediti nastup u Studiju smijeha."

"Kakve su onda vama brojke na pameti, počujmo."

"Evo kako ćemo: tih 35% možete si zadjenuti za uho, Booksa želi udio u vlasništvu nad tom vašom agencijom, jasno, bit ćemo tihi partner, dobit dijelimo fifty-fifty i to za svaki posao koji sklopite. Ferića možete dobiti samo u paketu s našim redarom Damjanom, koji je, istina, imao određenih problema u životu – ali to je sad iza njega, zanimljiv je i osebujan autor, no plah i nesiguran, morat ćete uložiti izvjestan napor u radu s njim. Zauzvrat – nudimo vam zaštitu na cijelom teritoriju grada, pa i malo šire."

"Što to znači – kakvu zaštitu? Zar ste mafijaš?"

"Heh, ne nahitavajmo se etiketama, poslovan sam čovjek. Vidite, ako vam krene s tom agencijom, znate kakav je naš narod – sutra se bu nakotilo tih vražjih agenata na sve strane. U Booksi raspolažemo cijelim spektrom vještina, a jedna od njih je, kako bih to rekao, 'prijateljsko uvjeravanje'. U stanju smo nagovoriti ljude na svakaj i isto tako ih odgovoriti od različitih nauma."

"Ma nemojte, a kako to uspijevate? Mafijašenjem?"

"Opet vi s tim etiketama, imamo svoje načine, uistinu djelotvorne načine. Šampioni smo diplomacije… vidite, djelujete mi kao razborita žena. Plus, danas sam, slučajno, dobre volje. Ova ponuda, uvidjet ćete to, vrlo je primamljiva i neće dugo stajati na stolu – možete je prihvatiti i izaći odavde s osmijehom ili se pak naći u vrlo nezavidnoj situaciji. Na vama je… draga moja, sve je na vama."

"Prijetite li vi to meni?", skočila je agentica Mianna.

"Ne, darling, samo nagađam o različitim scenarijima – po jednome od njih sam ću registrirati vlastitu literarnu agenciju prije nego dođete do klupica. Budite sami sebi od koristi, ovo još uvijek može završiti povoljno po vas."

***

Literarna agentica Mianna izjurila je van i zapalila cigaretu. Redar Damjan sjedio je na klupici i čitao knjigu pisama Gustava Flauberta.

"Ti si taj Damjan?", agentica mu otpuhnu oblak dima u lice.

"Eh, ja sam, kako mogu pomoći, milostiva?"

"Ja sam Mianna Datulić, dvostruki tajni literarni agent, od danas si pod mojom paskom. Načinit ću tu od tebe prevođenog pisca."

"Kako mislite dvostruki literarni agent?"

"Tako lijepo, radim za tebe – tražim ti izdavače vani, u isto vrijeme pratim što radiš, gdje izlaziš, s kim se družiš, što piskaraš i najvažnije od svega – što čitaš. Što ti je to, Flaubertova pisma, to ćeš lijepo odložiti i uzeti Ubojice fazana Jussi Adler-Olsen, te Umijeće zdravog promišljanja za neznalice. Evo ti ugovor, potpiši tu, i tu, Isuse, ne moraš čitati – to ti je standardan ugovor, i još ovdje, tako. I pusti nekakvu bradu, pobogu."

Tajna agentica već je žurila niz Martićevu. Dunja Draguljče koja je sve promatrala iz prikrajka pristupila je redaru: "Mislila sam da si se ostavio pisanja."

"I ja sam mislio, ali evo, uzelo me u agenciju, taman kad pomisliš da si se izvukao – oni te opet uvuku u igru…"

"Prokleta tajna agentica", promrsila je Dunja.

***

F.B., 25. studeni 2016., Zagreb