Opasnosti života u savani

Domaći pisac (scribent domesticus) najsličniji je Thompsonovoj gazeli. To je nesigurno, plaho biće, djeluje cool i opušteno, no srce mu vazda treperi. A kako i ne bi, molim lijepo, kad je ta književna savana napučena vrlo opasnim bićima koja će vas zaskočiti kad se najmanje nadate.

Među najopasnija bića svakako spadaju književni kritičari. Jedno vrijeme, negdje od proljeća 2012. pa sve do konca 2016., mislilo se kako je to vrsta u izumiranju. Ako je domaći pisac najsličniji Thompsonovoj gazeli – domaćeg književnog kritičara možemo usporediti s lavom. Leži u travi i misliš – ma vidi, pa to je mica-maca! Neće nam ona nikaj, možemo slobodno pasti sočnu travu u njezinoj blizini. Mica-maca se izležava, drijema i tek tu i tamo mahne repom da otjera dosadne muhe sa svog zlaćanog krzna. Thompsonove gazele opuste se misleći – to je to, nema razloga za zabrinutost, svi možemo živjeti u ovoj savani. Najpogubnije je to što Thompsonova gazela, kad se previše opusti, sjedne u travu i počne raditi na svojem novom rukopisu – takva je po prirodi, nemreš tu nikaj.

Prepredena mica-maca, zapravo strašni lav, i dalje nezainteresirano lješkari. Jednog dana Thompsonova gazela mora dovršiti rukopis, a kad ovaj ukoričen dođe iz tiskare – hop! Lav mahnito skoči na knjigu i stane je nervozno proučavati. Ma što je ovo, gunđa, tko je ovo uredil? Aha, Simić! I onda se najednom rasrdi i rasturi ti roman na proste faktore. Thompsonova gazela ne može vjerovati što se događa. Nije to nikakva dobroćudna mica-mica, već strašni lav čija zadaća je, ne znali ga jadi, čuvati književnu savanu od lošeg, nejestivog štiva.

Thompsonove gazele naučile su lekciju i odlučile se držati podalje od namćorastih lavova. No kao što znamo – život često nije pravedan i lavovi zapravo kontroliraju cijeli teritorij književne savane. Svaka knjiga, prije ili kasnije, naći će put do njihova mesarskog pulta. Onda je došao onaj period tijekom kojega se Thompsonovim gazelama činilo kako se broj lavova u savani bitno smanjio (kako bi rekao naš narod - što je babi milo, to joj se i snilo). Mogao si danima hopsati naokolo, a da ne sretneš ni jednu jedinu mica-macu. Počelo se šuškati kako su lavovi vrsta u izumiranju. Thompsonove gazele hinile su kako ih to žalosti. Čak su se jadale jedne drugima – eh, danas nema književne kritike, lavovi izumiru i ako se ovako nastavi ne bu dobro.

Kakva himba!

Thompsonovim gazelama zapravo je laknulo. Samo su čekale da i posljednji od preostalih vidljivih lavova nestane, ali lavovi nisu nestali. Došli su mladi, a ni starima nije falila dlaka s glave. Opet ih se moglo vidjeti u svakom kutku savane i Thompsonove gazele pravile su se kako im je laknulo – uh, dobro je, baš nam je drago što niste izumrli, govorahu na glas. U srcima, jasno, ne bi im baš pravo.

Još nekaj moramo reći – Thompsonove gazele možda jesu plahe, no u isto vrijeme riječ je o vrlo prepredenim, lukavim bićima. U stvarnosti se nikad nisu previše družili s lavovima, ali postoji mjesto onkraj stvarnosti – Facebook!  

***

Facebook je nešto kao život, samo što je puno komotnije. Možeš se družiti sa svim živim bićima u savani, a da pritom nitko ne mora napustiti sigurnost svog frtalja životnog prostora. Nije li to, kad pogledaš, baš štosno! Dovoljno je poslati zahtjev za prijateljstvo i to je to – novi suživot može početi. Nitko sa sigurnošću ne zna kad je i pod kojim okolnostima rođeno prvo FB prijateljstvo između lava i Thompsonove gazele. Nitko na to nije ni obraćao pozornost. Pa kaj, nek se druže – bolje da se druže, nego da ratuju.

Lijepo je povoditi se za ovom hipi-peacebrother-filozofijom, ali jedno biće nakanilo je kročiti svojim samotnim stazama. To biće zove se Nadstojnik Lućano Sumnjičavi!

Za nedavnog boravka na Siciliji kamo ga je, faktički silom, odvukla zaručnica Yvette Petrova – vlasnica lanca plesnih škola po Hrvatskoj i Sloveniji, neupitni premijer Bookse na marginama pustinje Medolino susreo se s dvojicom mudrih armadillosa. Upravo su ga oni upozorili na te pojavnosti u stvarnosti onkraj stvarnosti. Je li pametno da Thompsonove gazele i lavovi prijateljuju na Facebooku? Čemu to vodi i kakve su posljedice takvog jednog protuprirodnog šurovanja?

Ali, pa što, nek šuruju – pomislio je u prvi mah Nadstojnik.

Onda je promislio o riječima mudrih armadillosa i zaključio kako tu ipak nekaj ne štima. U naravi je Thompsonove gazele – pisati, a u srcu svakog lava leži želja za kritičkim propitivanjem djela koje Thompsonove gazele danonoćno izdaju. Na kraju dugog perioda razmišljanja i premišljavanja neminovno je iskrsnulo drevno filozofsko pitanje:

Mogu li kokoš i lisica biti prijatelji, barem na Facebooku?

Te vrele sicilijanske noći Nadstojnik Lućano nije mogao oka sklopiti. Zbog čega su se počeli družiti, mučilo ga je. Prevrtal se po krevetu nemirno poput pljeskavice na roštilju. Jedan Lućano govorio je – neka druguju, nema štete od toga. Drugi Lućano oštro bi otpovrnuo – ali oni su prirodni neprijatelji u savani, jebo ga patak, nisu kompatibilni. Povijest je prepuna Thompsonovih gazela čija srca su slomili lavovi!

Na koncu, kao i svaki mudar vođa kad se nađe u škripcu, Nadstojnik Lućano odlučio je osnovati povjerenstvo – jer to je, kao što znamo, baš pravo mjesto na kojem se rješavaju problemi i začkoljice života u savani.

Nakon mučnih i dugotrajnih pregovora odlučeno je da povjerenstvo nastupi u sastavu: sam Nadstojnik Lućano, Ana od Officea i dr. Slonek koji će kao ugledan književni znanstvenik predsjedavati povjerenstvom.

Dana 19. listopada Booksin novi redar, posrnuli slovenski pjesnik Fritz, pred povjerenstvo je doveo mladog Booksinog lava – Ivana T., a taj mladac, poznato je, na Facebooku također šuruje s nekolicinom Thompsonovih gazela.

Transkript sjednice povjerenstva uskoro će osvanuti na ovom istom mjestu, pa makar i u skraćenoj verziji. Da je sad Baron ovdje, rekao bi šeretski: Spavaš li mirno, o, Ivane T.?

***

F.B., 20. listopada 2017., Zagreb