Mila Gera

Ana iz officea stala je ispred Pradinog dućana i gledala nove, super šik proljetne kostimiće. Osobito joj se svidio jedan boje pistacija. Onda je skužila cijenu i sviđanju je naglo došao kraj. Za takvo perje morala bi dignuti dugogodišnji kredit koji u jednom trenutku više ne bi mogla otplaćivati, pa bi joj banka uzela stan koji je lakomisleno stavila pod hipoteku i onda bi u svom Pradinom kostimiću ostatak života provela u parku. Bila bi prisiljena loviti vjeverice, te ih peći na ražnju – zbog čega bi je gradski oci promptno najurili iz parka. Naime, zabranjeno je ložiti vatricu na zelenim površinama.

I gdje bi onda živjela? U Muzeju nezavisne kulture? Nadstojnik Lućano nikad joj to ne bi dozvolio. U krajnjoj liniji – on je kriv što si ne može obnoviti garderobu.

"Jesen ti bingulicu i životu", opsovala je čekajući tramvaj.

Da stvar bude gora, tog dana morala je ostati dva sata duže u kombinatu. Predsjedavala je book clubom Kneginja Ščerbacka i bez nje kao moderatorice rasprava o Flaubertovom romanu Bouvard i Pecuchet ne bi mogla ni započeti.

Iznenada ju prođe nekakva čudnovata jeza. Bio je to pouzdan predznak da će joj uskoro netko stati na žulj. Pitanje je samo – tko?

***

Za to vrijeme u literarnoj ubožnici Booksa…

Nadstojnik Lućano vrpoljio se u svom nadstojničkom stolcu. Sučelice njemu sjedila je gospođica Mila Gera. Držala se vrlo ozbiljno i uglađeno držeći crnu, lakiranu torbicu u krilu.

"Mmda, potom sam dvije godine provela na Sorboni. Studirala sam grnčarstvo starih Etruščana i povijest indijskih glazbala, no znate kako to već ide… razuzdane čajanke i brojne šašave romanse odvele su me u slijepu ulicu. Selim potom u Italiju, neko vrijeme vodila sam jednu galeriju u Catanzaru…"

Nadstojnik je slušao s pola uha. Ubojiti šarm gospođice Gere djelovao je na njega gotovo pogubno. Istog trenutka kad se nenajavljena pojavila u njegovom uredu osjetio je stanovit nemir. Poželio je skočiti i kupiti joj buket cvijeća, ali kvragu – postoji li cvijeće koje u njezinoj blizini ne bi napoprijeko uvenulo od srama i osjećaja manje vrijednosti? Otvorio je bocu najskupljeg pjenušca kojeg je čuvao samo za vrlo važne prigode i stao razmetljivo točiti u čaše od fino brušenog kristala. Svako malo nazdravljao je kao da je Nova godina.

"… i tako, sad sam ovdje i skrušeno se nadam možebitnom namještenju, predosjećam kako svojim iskustvom i znanjima mogu doprinijeti daljnjem razvoju ove kuće. Moram reći, čula sam za vas – kažu: naočit intelektualac, strog, no mudar i dalekovidan, je li istina da ste odbili kandidirati se za gradonačelnika, iako vas građani i uglednici nagovarahu?"

Nadstojnik Lućano otpio je gutljaj mjehurićaste ambrozije: "Kašlj… kako molim, da, hm, istina je – otklonio sam te ponude. Što je dobro, što je super, jer da nisam – ne bih vas možda ni upoznao… heh…"

Gospođica Gera izvadila je kićenu japansku lepezu i njome kao stidljivo zaklonila lice: "Ma što to govorite, hihihi, znači li to da se smijem nadati kakovom namještenju, uvaženi Nadstojniče?"

"Istomštogođ… bože Isuse, pa naravno, to, vidite, uopće… svakako možete, dapače, inzistiram! Nazdravimo!"

Nadstojnik Lućano osjetio je kako mu uši oblijeva crvenilo.

***

Ana iz officea sjedila je za računalom i pisala brojne narudžbe za uredski materijal. Usput je grickala čipse i pijuckala čaj.

"Ma koga ja to vidim", začula je, "je li moguće, Anči, ljubavi, jesi li to uistinu ti, otkad se samo nismo vidjeli, mon Dieu, mon Dieu, mon Dieu…"

Svijet je zastao na tren, pa se iz uobičajene prešaltao u najsporiju brzinu. Ana je imala osjećaj kako se sve odigrava u superslowmotionu. Taj glas, taj iritantni glas, taj iritantni, izvještačeni, zvonki glas!

Okrenula se i da, bila je to ona – njezina smrtna neprijateljica Mila Gera! Dok je ta prefriganjača sitnim koracima skakutala prema njoj, Ana se prisjeti dana kad su se prvi put srele. Bilo je to u vrtiću i kikačica Anči je cendrala, a Mila Gera? Ta nije ni suzu pustila, već je zavodila reda i automatski počela cijeli vrtić, tete i svu drugu djecu, prilagođavati sebi. Zbog ovog uznemirujućeg sjećanja koje je godinama uspješno potiskivala, važna informacija o tome kako je komadić čipsa otišao u krivu uličicu nije se na vrijeme probila do Aninog centra za uzbunjivanje, pa se zamalo ugušila od kašlja.

***

Tri dana prošla su kao u košmaru. Stajala je ispred kombinata i živčano pušila cigaretu za cigaretom. Nije hebeno mogla vjerovati što se događa. Mila Gera dobila je posao uvažene savjetnice Nadstojnika Lućana. Taj zvihranec, ali i svi drugi dečki, pa i cure, skakutali su oko nje kao posluga. Natjecali su se tko će joj prije ugoditi.

Na dan prije održanom sastanku Mila Gera predložila je osnivanje novog book cluba.

"Sorry, draga, ali ja već vodim dva book cluba. Treći nam fakat nije nužan", opalila je Ana silovit bekend.

Mila Gera uzvratila je strašnim forhendom: "To je istina, ljubavi, no saslušaj me, prosim, do kraja. Ovaj book club bit će nekaj jedinstveno, neviđeno u svijetu book clubova. Nisi nikad pomislila, Anči – hej, nije li pomalo pozerski raspravljati o knjigama koje smo svi ionako pročitali? Stoga predlažem book club na kojemu bi dali šansu ljudima koji ne čitaju, koji u žrvnju svakodnevice naprosto nemaju vremena na hitanje. Anini book clubovi održavaju se jednom na mjesec, a ovaj novi mogao bi ići na tjednoj bazi. No, dobro, možda je ovo presmiona ideja…"

Mila Gera s lažnom skrušenošću sjela je i čekala.

"Pa to je uistinu sjajno!", kliknuo je kano soko Ivan T-bone.

"Štosno!", pridružio se André.

"Megaideja!", vrisnuo je Nadstojnik, "Čuj, pa kaj ne bi ti, Mila Gero, mogla odmah i preuzeti predsjedavanje novim book clubom?"

"Da, da", javio se i Damjan, "neka se klub zove 'BC Mila Gera' – po izumiteljici!"

"Mislite? Ma ne znam, a da? Oh, pa dobro, nema mi druge nego prihvatiti se posla kad ste već tako složni…"

"Nismo složni! Prosim riječ – kako ćete, za ime Kristuša, raspravljati o knjigama koje niste pročitali, to je potpuna besmislica!"

"Anči, ljubavi najdraža, ti samo neometano i dalje predsjedavaj ovim svojim, hm, elitističkim book clubovima, a ja ću voditi svoj. Na pitanje – kako, odgovaram – lako! Hihihihi… za prvo djelo predložit ću U potrazi za izgubljenim vremenom od onog Sartrea, to nitko nikad nije pročitao…"

"Proust!", prosiktala je Ana na rubu živčanog sloma.

"Prosim lijepo?"

"Proust je autor, ne Sartre. Marcel Proust!"

"Marcel, ok, whatever… enivej, svojevremeno mi je hofirao jedan naočit Marcel. Bilo je to…"

***

S galerije Muzeja nezavisne kulture Ana je kriomice promatrala prvo izdanje Mila Gerinog maloumnog book cluba. I eno ih, raspravljaju sve u šesnaest, bez srama i stida! Bez grižnje savjesti i nelagode! Bez mozga i pameti! Prevarantica je okupila 36 članova – što je otprilike 6 puta više nego je pristojno. RTL i HRT poslali su izvjestitelje skup s kamerama, radit će specijalne priloge. Dobrodošli u vrli novi svijet kojim će vladati Mile Gere!

E, pa to ćemo još vidjeti, to bumo još vidjeli…

***

F.B., 17. ožujka 2017., Zagreb