Knjige o kojima ne znamo ništa

Još daleke 2008. dr. Slonek upozorio je da će uskoro doći vrijeme kada o većini objavljenih knjiga nećemo znati ništa. Da, dobro, ali što znači uskoro, upitahu ga?

Dr. Slonek provjerio je izračune i rekao: "Za otprilike dvanaest godina, tj. 2020. nastupit će to vrijeme."

Mah, uzvratiše mu nadležni, gdje je do toga, ima vremena, već će se naći rješenje. Međutim, evo, 2020. došla je prije nego se itko nadao, a da o rečenom problemu nitko nije ozbiljno ni razmislio. Pravo govoreći, nitko nije točno ni znao u čemu je zapravo problem. Dr. Slonek strpljivo je ovih dana pojasnio:

"Dakle ovako, pisci koje poznajemo i sve njihove knjige o kojima postoji sud, tj. relevantna informacija, predstavljaju samo jedan djelić ukupnog broja objavljenih knjiga. Danas, 2020., o većini knjiga ne znamo ništa. O njima nema nikakve, a kamoli relevantne informacije. Što znači većina, o kojim postotcima govorimo? Teško je reći, sve kada bi i imali brojke i počeli računati, taj izračun ne bi bio točan, jer dok mi računamo – brojke se i dalje mijenjaju. Knjige se objavljuju bez zastoja i više uopće ne znamo ni koliko ih je u kojem trenutku!"

Prije nego što alarmiramo Brisel, a to je naša zadaća, jer upravo predsjedamo EU-om, pokušali smo još ponešto doznati. Primjerice – tko objavljuje sve te silne knjige? Gdje stanu? Hoće li nam te knjige o kojima, kako velite, nitko ne zna ništa, uskoro do te mjere zakrčiti prostor da nećemo imati gdje živjeti? Hoće li nam početi padati po glavama? A što s prašinom koju svaka od tih knjiga skuplja? I kako, k vragu, čitati knjigu o kojoj ne znamo ništa?

"Gospodo, gospodo", nestrpljivo će dr. Slonek, "polako, molit ću, vi sad dodatno širite cijelu stvar. Krenut ću od posljednjeg pitanja, jer samo o njemu sam razmišljao. Kako, dakle, postupiti kada nam pod ruku dođe knjiga o kojoj još nitko nije izrekao sud? Znači li to da je nitko još nije ni pročitao? Vrlo vjerojatno. Za sada je još dobro, naime, u Booksu nam dolaze knjige o kojima već postoje određene informacije, netko ih je pročitao, pa možemo komotno i mi. Možemo i ne moramo. Ali što kada nam, gluho bilo, počnu pristizati knjige koje nitko prije nije ni otvorio? Tko želi biti prvi u tom smislu, molim? Naši kritičari hrabri su, ali zasigurno se nisu hitili u kritičarske vode da bi čitali knjige koje prije njih nitko nije pročitao. Je li uopće moguće donijeti sud o nečemu o čemu prije vas nitko nije donio sud? A takvih knjiga je danas većina, što s njima?"

Mic-po-mic, počeli smo shvaćati prave razmjere katastrofe na koju je dr. Slonek upozoravao prije više od desetljeća. Naprosto nema šanse da većinu tih knjiga itko ikada pročita! Nema nas dovoljno. A broj objavljenih knjiga neumoljivo i nekontrolirano raste. Uspaničeno počesmo iznositi prijedloge koje ćemo poslati briselskim ocima, na koncu – to nam je i zadaća, jer zemlja smo koja narednih šest mjeseci predsjeda EU-om.

Prvo – očigledno je nemoguće zaustaviti dotok knjiga, niti je to pametno činiti. Iz istih razloga ne možemo ih ni spaljivati. Em je to uvod u totalitarizam i gnusno je samo po sebi, em, brate, ne znaš što točno spaljuješ. Možda među tim knjigama ima pravih dragulja, ali avaj, to nikada nećemo doznati.

Drugo – knjige o kojima ne znamo ništa, niti ćemo znati, jer ih nećemo čitati, valja skupiti i transportirati u nenaseljene, zabačene predjele. Neka za prvu ruku budu ondje, a poslije ćemo vidjeti. Kada dođe to poslije. 

Treće – jedan mali dio knjiga o kojima se ništa ne zna, preuzet će Booksa. Recimo 16 naslova za početak. Arhivirat ćemo ih, pa neka leže tamo dok ne vidimo što dalje. Možda ćemo raditi i neke znanstvene pokuse na njima, ali o tome je još prerano govoriti.

Četvrto – prevencije radi, polako bi i nenapadno u školama trebalo obeshrabrivati dječicu koja izjavljuju da bi željela biti pisci kada odrastu. S druge strane, treba nam više onih koji će čitati, više književnih kritičara, ali to je mač s dvije oštrice – kad razviješ ljubav prema čitanju, velika je šansa da si razvio kod djeteta i ljubav prema pisanju.

I peto – ne znamo kakve mogu biti posljedice ovog problema, pa Briselu valja sugerirati: obuzdajte prejaka osjećanja. Ne treba odmah sve ovo davati na velika zvona, već potiho i daleko od očiju javnosti započeti s provedbom predloženih mjera.

*

Jutros, prije točno sat vremena, nepoznat kurir dostavio nam je knjigu. Nikada nismo čuli za autora, o knjizi nismo pronašli nikakvu informaciju, a tajanstveni kurir, ako je to uopće bio kurir, nestao je u vidu lastina repa. Čini se da je to knjiga koju još nitko nije pročitao.

Znači tako, počelo je…

foto: T-K-D

F.B., 10. siječnja 2020., Zagreb