Igre prijestolja: Rujanska žetva

Subota, 12.09., 4 ujutro je i party u kombinatu polako prelazi u sumornu fazu.

Daleko od ljudi, u svom uredu Nadstojnik Luka otvara bocu Hunnysucklea, prpošnog kalifornijskog Sauvignon blanca iz 2008. Papagalo Tibor sjedi na printeru gledajući šefa kako se mršti trseći se razaznati, rasplesti sve te arome.

"Hmmm… što je to, komorač? Daa, vanilija i još nekaj, hmm… možda kora mandarine?"

"Škrrtica, cicija, škrrrtica", provocira Tibor.

Luka naspe i njemu: "Evo ti, ptičurino, no ne pretjeruj. Prošli put kad si se na klupicama nalio Babića s hipsterima, prebacilo te opako."

Čudnovati dvojac uživa u vrsnoj kapljici. Ovaj put vino ima okus pobjede.

***

Četvrtak, 10.09., 15:36, Črnomerec

Vanjin plan da izazove prijevremene izbore, svrgne Luku i na prijestolje napokon porine Anu, ide kao po loju.

Vanja: "S Damjanom i Dunjom imamo dvotrećinsku većinu. Usred partija, točno u ponoć – zatražit ćemo raspisivanje prijevremenih izbora, a ostalo je formalnost. Odzvonilo je tiraninu!"

Ana: "Tako je, bez Mike – Luka je u kalabasteru. Jedva čekam zasjesti na prijestolje i povesti nas u bolje sutra!"

Vanja: "Što ti je to kalabaster?"

Ana: "Ma ništa, nekaj iz Big Brothera?"

Vanja: "Gledaš Big Brother!?"

Ana: "Ermh… ma da, radim nekakvo istraživanje, pa bacim oko tu i tamo…"

***

Četvrtak, 10.09., 17:51, Prag

Mateja se ukrcava u zrakoplov Czech Airlinesa OK536. Od stjuardese naruči votku – lijek za slomljeno srce. Brak s Pavelom T., češkim baletanom, nije potrajao. A kaj buš, takav je život.

***

Četvrtak, 10.09., 19:15, Frankfurt

U sivom mantilu s podignutim ovratnikom Nadstojnik Luka promatra ljude na aerodromu. U mnoštvu putnika zamijeti Mateju. U 20:45 imaju let za Zagreb. Do tad sve joj je potanko objasnio. Mateja se pristaje vratiti u kombinat, i to na dvostruku dužnost: radit će kao pipničarka i obnašati dužnost osobne Nadstojnikove ađutantice.

Mateja: "Ali, ne razumiješ, moje srce još uvijek krvari."

Luka: "To je ništa, proći će."

Mateja: "Ah, onda dobro."

***

Petak 11.09., 11:30, Zagreb – ispred kombinata

Nadstojnik Luka i redar Damjan piju kavu.

Luka: "Pošten si redar i dobro obavljaš svoje dužnosti. Istina, ponekad je znalo i zaiskriti među nama, no u suštini – zadovoljan sam i odlučio sam ti pomoći. Čuo sam da nisi naišao na razumijevanje kod domaćih izdavača. E, pa, tomu je kraj – Booksa će ti objaviti knjigu!"

Damjan: "Ovo je nekakva okrutna šala… šmrc… ne sprdaj se, to nije lijepo."

Luka: "Nije šala, objavit ćemo ti knjigu. Zauzvrat tražim tek sitnicu – kad se bude glasalo o raspisivanju prijevremenih izbora – stat ćeš na moju stranu."

Damjan: "Ali, ali… to nije moguće, obećal sam se Vanji i Ani, ne mogu pogaziti svoju riječ…"

Luka: "Hahaha… kašlj… nemoj me nasmijavati, ta ne živimo u doba vitezova, kaj znači obećanje takvim jednim spletkarošicama? Nikaj, pametnije ti je razmišljati o svojoj književnoj karijeri, nije li?"

Damjan: "Pa sad, ako tak gledamo na stvar…"

Luka: "Sam ti tak gledaj, ne buš fulal. I do glasanja nikom ni riječi o ovome."

***

Subota, 12.09., 06:10, ispred kombinata

Pokisle, raščupanih frizura i razmazane šminke Vanja i Ana ogrnute tješiteljskim dekicama potiho jamraju.

Vanja: "Kakva izdaja, kakav debakl..."

Ana: "No moramo mu priznati da je ono s dovođenjem serijala Igre prijestolja u Booksu bio veličanstven potez, kaj ne?"

Vanja: "Mhm, istina, vrhunski populistički potez. Raja se naložila kao da će cijelu sezonu snimati ovdje, a ne tričavih par prizora u ukupnom trajanju od... koliko ono reče?"

Ana: "Dvije minute i 16 sekundi. Ipak, bit će to vrhunska reklama - Igre prijestolja u Booksi!"

Vanja: "A valjda. Buš se prijavila za statisticu?"

Ana: "Bum, ti?"

Vanja: "Teška srca, ali prijavit ću se. I moj muž također."