Igre prijestolja: Jednorozi od marcipana

Unezvijerenog Damjana, redara sklonog književnom stvaralaštvu, dovedoše u Odjel za toleranciju, ćudoređe, međuljudske odnose i jednakopravnost spolova. U samozatajnom odjelu, među djelatnicima kombinata znanom kao ČMRLJ, budno su pazili da se u prostorijama Bookse ne izgovaraju teške riječi, razne dvosmislene pošalice i slično.

Ne želimo bilo koga vrijeđati. Ta nismo čađava mehana, već ugledna kulturna kuća s višestoljetnom tradicijom lijepog ponašanja i upravo agresivne tolerancije prema svim oblicima života!

Kao Časni Nadstojnik, Luka je bio prisiljen zasjedati s članovima komisije i rješavati pritužbe.

"Što si to učinio, dakle, pjevaj nesretniče", natmureno će prof. Tiček.

"Ništa", drsko će Damjan.

"Kako, dakle, ništa, sunce li ti jebem žareno kad ovdje…"

"Molim vas, profesore, nemojmo se uzrujavati. A ti, Damjane, pametnije ti je sam priznati, nego da mi to izvlačimo iz tebe. Imamo na raspolaganju razne metode, a ni jedna ti se baš neće svidjeti, onda gukni."

Po mojem sudu na meni nema krivice.

"Kašlj, kašlj… oprostite", umiješa se profesorica Krišpec – također vanjski član komisije, "Vi možda mislite kako ništa ne učiniste, ali tomu nije tako. Niste ovdje samo da popijete zasluženu kaznu – mi ćemo vas i poučiti. Da, nemojte rolajzati, proširit ćemo vam vidike. Nitko se nije naučen rodio, dragoviću."

"Tako je, poučit ćemo te, rasvijetliti kmicu neznanja u koje je potonula tvoja razbojnička duša. Naučit ćemo te poštovanju i toleranciji, neandertalče nijedan…"

"Molim vas, profesore, langsam, langsam, bogamu", iznova uskoči Luka koji je želio što prije okončati ovaj slučaj i vratiti se rovovskoj borbi protiv oporbe prevođene Vanjom i Anom, "Dajte amo tu pritužnicu – evo ga…"

PRITUŽNICA:

Dana 9. rujna ove godine sjedili smo u prostorijama kombinata i puštali razne pjesme s YouTubea. Došao je red na dr. Draguljče i ona je pustila 'Let Her Cry' od Hutijevaca. Svi smo se složili da je to možda i najbolja pjesma u povijesti Svemira. Svi osim redara Damjana koji je posprdno izjavio, citiram: 'Pjesma Let Her Cry običnog će muškarca pretvoriti u metrića, metrića u hipstera, hipstera u jednoroga, a običnog jednoroga u jednoroga od marcipana.'

Ana, Dunja i ja bili smo nemalo zgranuti, no lako za nas, ovu neprimjerenu i politički nekorektnu izjavu čuli su i mnogi gosti koji su nevino ispijali kavice s mlijekom. Dio njih demonstrativno je napustio klub zaprijetivši da više neće dolaziti u ovakve i slične prčvarnice gdje caruje netolerancija. Kolegu smo odmah upozorili koliko je ružno to što je izgovorio, te zatražili neka se lijepo ispriča, a što je on glatko odbio. Molimo komisiju da razmotri ovu pritužnicu, najoštrije kazni Damjana i objasni mu što je učinio. Unaprijed hvala.

PODNOSITELJICE PRITUŽNICE: Martina, dr. Dunja Draguljče & Ana

Nadstojnik je otpio gutljaj vode: "Onda, junače, jesi li ili nisi, izgovorio gore navedeno?"

"Od riječi do riječi – izgovorio sam što mi se stavlja na teret."

"Sram te, dakle, bilo! Drzniče!", prof. Tiček raspalio je šakom po fasciklima, "E, da je štogod po mojemu, poslao bih te, dakle, u kamenolom. Na dugogodišnji prisilni rad!"

Riječ je uzela prof. Krišpec: "Eto, naučimo sad nešto iz ovog. Vidite, mladi čovječe, u jednoj rečenici pošlo vam je za rukom uvrijediti mnoge skupine: Hutijevce, muškarce, metroseksualne muškarce, hipstere i evo ga, jednoroge."

"Pa, dopustit ćete, jednorozi su izmišljene životinje", Damjan će.

"Ti si izmišljena životinja!", prof. Tiček skočio je preko stola želeći uhvatiti za gušu optuženog, ali prof. Krišpec i Luka u zadnji ga čas uhvatiše i posjedoše natrag.

"Mamicu ti netolerantnu, ma pustite me, othrvat ću se nekako da ga ne zgazim kak gnjilu hruškicu."

"Dobro, heh, Damjane – jesi li razumio riječi kolegice Krišpec? Ona ti želi dobro, ja također, a isto tako i kolega Tiček. Znači dok si u službi – moraš se srediti. U Booksi mora vladati apsolutna tolerancija. Kad dođeš doma i redarsku uniformu zamijeniš civilnom odjećom, onda lijepo, u svoja četiri zida, možeš sebi dati oduška i rogoboriti protiv ovoga i onoga, ali ovdje – nikako. Jesmo li to sad apsolvirali?"

Nesretni poluliterat oborio je glavu na ćosava prsa: "Apsolvirali smo."

"Pa tako, bravo, rekla sam ja da ćemo naučiti nešto. No, sad ipak moramo odrezati i primjerenu kaznu", pomirljivo će prof. Krišpec ravnajući falde na plisiranoj suknji.

"Naučio je on moje dupe, da se ja pitam, dakle, poslao bih žohara na Goli otok. Klin se klinom izbija!"

"Heh, nećemo nikoga slati na Goli otok. Kao Nadstojnik predlažem ovako: neka se optuženi ispriča dolje potpisanim podnositeljicama pritužnice i još predlažem novčanu kaznu u visini, ne znam… 200 eura."

"Zaokružimo na 300", Krišpekica će.

"Dobro, neka onda bude 300 i bok, prihvaćaš li izrečenu kaznu?"

"Prihvaćam", nevoljno će nevoljnik.

"I to je to? Ne mogu, dakle, jebeno vjerovat! Odvedimo ga onda i kod Vinceka na kremšnite kad je već tako."

"Ajde sad, najvažnije od svega je da si usvojio regule lijepog ponašanja, vrati se na radno mjesto, idi u miru. I drugi put promisli prije nego počneš laprdati."

Luka je potpisao dokumente, pa se vratio u svoj ured i prionuo završnim pripremama za današnju veliku zabavu na kojoj će, nadao se, zacementirati svoj položaj i potući oporbu do nogu.