Festivali & festivaldžije

"Ne znam kaj mi je, preopuštena sam", Ana je protresla rukama i načinila nekoliko plesnih koraka po officeu.

"I ja isto, čak su mi i dredloksi nekak lahorasti, vidi…", Dunja je pokretala glavu lijevo-desno-gore-dolje.

"A pazi ovo", Ana je skočila na stol, te izvela čuvenu The Bangles čagu, "Ay oh whey oh, ay oh whey oh… Walk like an Egyptian…"

Dunja se nije premišljala ni trena, skočila je i ona na stol, pa su zajedno čagale lajk an eđipšan šutirajući razne dokumente sa stola. Vrijeme je prolazilo, a one još uvijek nisu mogle dokučiti zašto su tako opuštene.

U neko doba, kasno popodne, iskusnija Ana dosjetila se napokon: "Pa nema nam Mike već dva dana!"

Uistinu, gdje li je Nadstojnica u sjeni?

Sutra ujutro pojavili su se Martina, Vanja i nadstojnik Luka. Bijahu zamišljeni, pomalo odsutni duhom.

"Dobro, khm… otvaram današnji sastanak, prva točka dnevnog reda – Festivali & festivaldžije, druga točka - razno", započeo je Luka.

Dunja je digla dva prsta u zrak. Luka je napravio rolajz: "Kae sad?"

"Jel može pitanje? Gdje je Mika, zna li netko, pa nema je već neko vrijeme."

Martina i Luka kriomice se pogledaše. Ni Vanji nije bilo drago što se poteže ovo pitanje. Martina i Luka detaljno su joj prepričali nemile prvosvibanjske događaje. Dogovorili su se da nikom drugom ne smiju reći ni slova, naročito u situaciji kad ni sami ne znaju hoće li se Mika uspjeti vratiti u zbilju nakon što se svojevoljno bacila u plavčasti vrtlog. Kad i ako uspije podastrijet ćemo njezina svjedočanstva na ovom mjestu.

"Jesam ja njen muž? Nisam! Zašto me onda pitaš takve stvari? Radije se brini za Muzej nezavisne kulture."

Vidjevši da je Luka izgubio živce, Vanja se hitro ubaci: "No dobro, nećemo sad dizati tenzije. Mika je, ovaj… na službenom putu… u Teheranu, na jednom kongresu, eto."

Lakovjerna Dunja povjerovala je. Prefrigana Ana baš i ne, ali se nije htjela miješati.

Luka se malo pribrao i nastavio s izlaganjem: "U kombinatu vlada atmosfera učmalosti. Dok mi drijemamo i dangubimo oko nas niču brojni festivali. Kolegu Svilara prerušili smo u reportera i ubacili ga među festivaldžije. Hineći običnu reportersku ljubopitljivost uspio je domoći se vrijednih informacija. Obzirom da je riječ o strogo povjerljivim obavještajnim materijalima, ne mogu sad ići u detalje, ali evo što nam je poduzeti – u roku odmah moramo osmisliti još barem tri književna festivala.

Imamo Reviju malih književnosti, ali to nam nije dovoljno – moramo se žešće ubaciti u taj biznis i uzeti svoj dio kolača, stoga uključite vijuge. Znači, ne smijemo se ponavljati, originalne prijedloge hoću."

Zavladao je muk. Svi su uključili vijuge i vijugali. Iz zapisnika donosimo tek par od ukupno 37 prijedloga:

Festival suvremene junačke poezije

Dakle, ne može Kraljević Marko i Musa Kesedžija, već samo poezija koja slavi i veliča djela suvremenih junaka i antijunaka, kako stvarnih tako i fiktivnih. Da stvar bude do kraja jasna, zanimaju nas samo djela o onima koji su (anti)junaci postali od 1999. naovamo.

Festival manje poznatih hrvatskih pisaca

Ovaj prijedlog označen je jednim od najpametnijih. Po prvim izračunima baš ovakav jedan festival nam i nedostaje. Zvali bi objavljivane hrvatske pisce koje iz raznoraznih razloga ne zovu ni na jedan drugi festival. Procjena je da takvih autora imamo na stotine, možda i tisuće, diljem domovine.

Festival sramežljivih, samozatajnih, skromnih pisaca

Još jedan zanimljiv, ali jako teško provediv prijedlog. Na ovakav festival pokušali bi dovesti pisce koji su toliko sramežljivi da se po pravilu ne odazivaju na festivale, književne večeri i slična događanja. Jer ih je sram, neugodnjak im je stati pred publiku i nekaj pročitati. Pitanje svih pitanja glasi: kako ih onda namamiti?

Festival usamljenih srca

Ideja je zvati autorice i autore koji bi htjeli upoznati dečka ili curu. U obzir ne dolaze oni željni jeftinih, kratkotrajnih avantura! Ovakav festival bio bi zatvorenog tipa tako da se smanji napetost.

Festival iznimno uobraženih

Na mnogim postojećim festivalima već smo viđali iznimno uobražene pisce, ali mnoge od njih i nismo jer se oni najuobraženiji ne žele pojavljivati na takvim događanjima. Ispod časti im je miješati se s ruljom nevježa. Istinski uobražen pisac sjedi doma iščitavajući svoja izvrsna djela iščekujući usput da se jave ovi zvihranci iz Švedske i kažu: elem, imamo ovdje jednu Nobelovu nagradu s vašim cijenjenim imenom na njoj.

Festival književnika iz Omiša i okolice

Sve je jasno, na festival bi zvali samo autor(ic)e iz Omiša i okolice. One koji su rođeni i žive tamo.

F.B., 15. svibnja 2015., Zagreb
foto: Endlisnis