Eurogroznica u Booksi

Imali smo taj urbani-šik kirvaj u Martićevoj. Postavljeni su štandovi u parkiću ispred Bookse i umjesto licitarskih srca, frulica i patki-klepetaljki, izdavači su po popularnim cijenama prodavali knjige.

Dunja Draguljče motala se okolo i fotkala. Zbog afere s Ilegalnom Booksom koju je mjesecima vodila zajedno s Matejom i još dvoje bivših djelatnika kombinata – izgubila je mjesto kustosice Muzeja nezavisne kulture i sad radi kao pomoćni fotograf. Uz sve to oduzeta joj je i doktorska titula. Mateja je priznala krivicu i kao pokajnica svjedočila protiv Dunje. Zauzvrat Nadstojnik Lućano ostavio ju je na mjestu glavne šankerice i povukao sve optužbe protiv nje.

"Nije ti neugodno, nije te sram?", pitala je Dunja Mateju poslije svega.

"Ne, zakaj? Luka mi je ponudil prilično fer nagodbu i ja nisam imala srca odbiti ga."

Redar André promaknut je u službenog literarnog istražitelja. Luka mu je velikodušno dodijelio dio prostora u Muzeju nezavisne kulture. Drugi dio na raspolaganje je dobila Ana iz officea i sad tamo drži spajalice, tonere, fascikle i razne druge uredske materijale.

U čast nadolazećem ljetu i nehumanim vrućinama koje nas tek čekaju, Mateja i redar Damjan izumili su osvježavajući napitak. Gosti Bookse siromašni su (ili se barem dobro pretvaraju) i često naručuju običnu vodu, a ljeti žele vodu s ledom. To s ledom već nas dugo muči. Kao što je poznato, nama led ne pada s neba. Sve to košta, a mi ga džaba dijelimo šakom i kapom. Nahitavamo se s ledom i vodom samo tako, a ne bi trebali. Mateja i André napokon su stali tomu na kraj i izmislili napitak na bazi vode, listića mente, listića bunike i rabljenih kriški limuna.

U bokal se natoči dvije litre vode, potom se doda par listića bunike, šest listića mente i tri kriške rabljenog limuna. Onda se bokal zaklopi prigodnim poklopcem i gurne u frižider gdje mora biti barem dva sata. Listići bunike i mente za to vrijeme ispuštaju svoje ljekovite sastojke, a kriške rabljenog limuna samo leže tamo i nikaj ne ispuštaju – njihova uloga je više onako dekorativna.

Nakon dva sata piće je spremno za posluživanje. Točimo ga u čaše od dva deci i naplaćujemo 16 kuna. Ovaj osvježavajući ljetni napitak nazvali smo Agua loca natural. Neki vole dodati još i stručak šafrana, ali mi ne. Držimo se svoje originalne recepture. Agua loca doživjela je veliki uspjeh kod naših gostiju i tako smo jednim udarcem ubili dvije muhe: uspijevamo naplatiti vodu i više ne moramo trošiti led iz ledomata (osim za svoje vlastite potrebe).

Mnogi misle da ljubitelji književnosti zaziru od sporta. To naprosto nije točno. U Booksi s velikim žarom pratimo kontinentalno nogoloptačko nadmetanje. Našoj reprezentaciji ide baš fajn. U skupini smo pobijedili sve osim Matejinih Čeha koji su nam se provukli za dlaku. Po našim procjenama morali bi pobijediti i Portugal, potom još nekoliko reprezentacija i na koncu osvojiti naslov prvaka. Onaj plačljivec i prenavljač Orlando nije ni do koljena našem Omišaninu Ivanu Perišiću koji nemilice nagurava lopte u protivničke mreže.

Na raznim tv-postajama vidjeli smo priloge u kojima simpatične životinje ili neka druga bića predviđaju rezultate utakmica.  I sami smo odmah poželjeli upriličiti nešto slično. Na jedan poslužavnik stavili smo kriške crveno-bijele parfe torte s jagodama (Hrvatska), a na drugi sparušenu ciklu (Portugal). Dodali smo gore natpis – 'Dragi gosti, poslužite se slobodno!' i stali promatrati koliko ljudi će posegnuti za tortom, a koliko za ciklom.

Rezultatom 17:2 pobijedila je parfe torta s jagodama tj. Hrvatska! Ako je vjerovati našem znanstvenom pokusu, Orlando i društvo mogu već polako pakirati prtljagu.

Također, u jednom trenutku otići ćemo svi na godišnji odmor i Booksa za to vrijeme neće raditi. Lijepo molimo sve naše goste, susjede i slučajne prolaznike neka za to vrijeme ne sjedaju na naše klupice. Nije fer! Poželite li sjesti – poslužit će vam i one klupice u parkiću. Unaprijed zahvaljujemo na razumijevanju.

F.B., 24. lipnja 2016., Zagreb