Pahulje snijega stidljivo sinoć zaplesahu iznad grada, ali na koncu ga na zemlji ne ostade ni za dvaput pošteno u žep nametati. Nadstojnica Merida koja je odrasla u Nižnjem Novgorodu pamtila je snježne nanose i po šest metara visoke, pa joj ovo nevoljno zagrebačko pahuljičarenje potaknu sjetu u grudima.
„Pa dobro, sve razumijem, ali od čega u ovoj zemlji radite Snjegoviće?"
„Snjegoviće ne radimo, niti nas to zanima u životu, o, Merido", uzvrati joj Anči.
„Ta zašto?"
„Pomalo nas uznemiravaju, draga, cijelo vrijeme čini se kao da nešto žele reći, a onda ipak ne kažu."
Mogla se tu raspiriti lijepa rasprava na temu zimskih radosti & gadosti, ali ne bješe vremena – godina 2019. već se dovukla do samog kraja. Valja podvući crtu i sagledati još jednu književnu godinu prije no što se začuju praporci iz daljine. Anemični, no vrijedni redar Damjan među prvima je priložio svoju listu.
Jedina priča (Julian Barnes)
Barnseov roman iz 2018. jedna je od onih malih velikih priča o odrastanju i ljubavi. Devetnaestogodišnji Paul upoznaje dvadeset godina stariju Susan i ono što je, po svemu, trebala ispasti avantura za jedno ljeto nenadano prerasta u povezanost koju ni vrijeme ne može raskinuti. Dodajte ovomu i Barnesovo nadaleko čuveno pripovjedačko umijeće i eto prvog zalogaja!
Lincoln u bardu (George Saunders)
Dana 20. veljače 1862., u dobi od jedanaest godina, umro je Willie – sin Abrahama Lincolna. Ostalo je zabilježeno kako je u noći nakon njegova pogreba, slomljeni otac u nekoliko navrata odlazio do kripte na groblje i držao sina u naručju. U više od stotinu poglavlja i s cijelom divizijom pripovjedača, Saunders zapravo koristi vještine prekaljenog majstora kratke forme, jer kao i većina velikih romana, i Lincoln u bardu, izgrađen je od brojnih kratkih priča, prizora, minijaturnih bravura koje se izmjenjuju zastrašujućom brzinom i ulančane izrastaju u veliki roman.
Simpatizer (Viet Thanh Nguyen)
Debitantski roman vijetnamsko-američkog autora Viet Thanha Nguyena dobitnik je Pulitzera za 2016. i brojnih drugih laskavih priznanja. O vijetnamskom ratu i nesagledivim tragedijama koje je ostavio za sobom napisano je cijelo brdo knjiga i snimljeno isto toliko filmova, ali Simpatizer je uistinu potpuno drugačiji. Svaka usporedba s Kafkom je na mjestu.
Njemački život (Brunhilde Pomsel, Thore D. Hansen)
Brunhilde Pomsel bila je tajnica zloglasnog demona i Hitlerovog ministra propagande Josepha Goebbelsa. U dobi od 103 godine ona se još uvijek živo sjeća odrastanja u Berlinu i načina na koji su ljudi dočekali pošast nacizma. Nije se moglo ništa, kaže, više-manje obični ljudi zatvarali su oči pred užasima koji su uslijedili. Na koji način to možemo povezati s procesima koji se danas odvijaju diljem Europe i svijeta? Možemo li nešto naučiti iz ove priče, ili je opet prekasno?
Moja borba: šesta knjiga (Karl Ove Knausgård)
Čitajući završni, šesti čin Borbe na trenutke će vam se učiniti kao da cijelo vrijeme promatrate performans u kojemu autor ozljeđuje samog sebe, krvari i vi svjedočite toj drami, ali ne možete skrenuti pogled. Prekasno je, već ste uvučeni, još od prvih rečenica prve knjige: "Srcu je život jednostavan: kuca dokle god može. Onda stane."
Nevjerni otac (Antonio Scurati)
O Nevjernom ocu negdje je zapisano i to kako se ovdje radi o ozbiljnoj knjizi, ali to nije do kraja točno. Naime, Scurati se, istina, bavi ozbiljnom temom, no u načinu na koji to razrađuje ima i vica, manje ili više gorkog humora i bez tog dodatka ovaj roman bi, pretpostavljam, bio na rubu sumornog. Također, Scurati ne gubi vrijeme na sporedne i nevažne priče ili opservacije, ne odluta svako malo za nevažnim likovima – niti ih gomila, podcrtava samo ono bitno i odatle onda i taj osjećaj furioznog tempa i neobične živosti.
Prodana duša (Paul Beatty)
Urnebesna satira o rasi i rasizmu u Americi, ali i knjiga koja po riječima samog autora sadrži i puno bolnih, teških stvari. Razgovarajući o Prodanoj duši, Beatty je spomenuo i to kako je odrastajući u Kaliforniji naučio na ta stalna lagana podrhtavanja tla koja te na uvrnut način mogu uznemiriti više nego veliki zemljotres. Mala podrhtavanja pojačavaju. To je pouzdan signal da dolazi veliki, razarajući potres.
***
Nadstojnica Merida mirno je odložila Damjanovu listu u fascikl i u mislima se iznova vratila u Nižnji Novgorod, grad u kojemu si za zimskih mjeseci mogao načiniti na stotine tisuća Snjegovića! Hoće li i što od ovih sedam naslova uvrstiti u završnu Booksinu listu za 2019. – to ćemo tek vidjeti.
Što se to čuje iz daljine? Ma jesu li to praporci!?
foto: encik ryunosuke
F.B., krajem godine 2019., Zagreb
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.