Da, navijali smo za Krasznahorkaija

Jesen došla – i ostala, viroza poharala metropolićane, a u kombinatu kao na kirvaju. Martina, Mateja i Damjan srču grejp-cedevite na šanku. Na tisuće mladih prebiru po knjigama.

Ana, vrijedna kao pčelica, donosi još knjiga iz officea. Dr. Draguljče mota se naokolo. Neke cure pitaju može li im ona pomoći.

"A što ne bi mogla", kaže Draguljče, "pa ja sam ovdje kao doma, ravnateljica sam ovog gore Muzeja nezavisne kulture, ali dosta o meni – što vas zanima?"

Cure traže točno određene naslove: to, to, to, to i to.

Dunja se okrene oko sebe, uzme snop dredova, pa ih u širokom luku prebaci na leđa: "Hmm… da, ne znam stvarno… imamo puno knjiga ovdje, potražite malo… eto… nema na čemu."

Vani, na klupicama i ispred njih, vlada totalni kaos: hipsteri, obična mladež, psi s kul šarenim maramama, nečija omanja dječica šaraju kredama po pločniku, a podalje od svih namrštena lica i s električnom cigaretom u desnici Nadstojnik Luka, zli brat blizanac dr. Ostojića, promatra ovu gungulu. Listonoša se probija do njega vadeći iz goleme torbe bunt pisama: "Za Booksu", kaže, dodirne prstom obod službene šilterice i odlazi dalje – do Džamije, pa na Iblerov.

***

Mnogo je vode proteklo Savom od dana kad je dr. Ostojić prihvatio slasnu ponudu iz inozemstva i zauvijek otišao iz kombinata. Pisma ljudi s raznoraznim literarnim boljeticama, međutim, nisu prestala stizati na adresu kombinata. Nadstojniku se to ne sviđa i već je na tisuće tih namirisanih pisama bacio u stroj za rezanje papira nadajući da će se puk s vremenom okrenuti nečemu zanimljivijem od književnosti.

"K jarcu!", opsuje, pa se liftom spusti tri kata niže – do skučena ureda gdje već mjesecima rade Tuljani – tim knjiških eksperata koje je Nadstojnik osobno odabrao.

Prije nekoliko mjeseci na ovom istom mjestu objavili smo njihov priručnik Ma budi pisac i ti - Booksin besplatni ultimativni spisateljski tečaj ili Od prvog titraja pera do tiskane knjige u izlogu za 60 dana!

"Na čemu god radili, od danas ćete morati odgovarati na neka od ovih pisama. Izboksat ću vam 19 eura po odgovoru, mislim da je to pošteno, a sad na posao!"

Osokoljeni ekstra-zaradom Tuljani prionuše na posao. Nažalost, zbog kroničnih problema s nedostatkom prostora nismo u mogućnosti objavljivati i pitanja i odgovore, pa ćemo onda ići samo s odgovorima.

***

Odgovor čitateljici iz Omiša:

Draga Tina,

Istina je, ponekad (možda i prečesto) otvoreno navijamo za neke autore. Također, istina je da smo u ovogodišnjoj utrci za književnog Nobela drukali za Krasnzahorkaija. Ne vidimo u tome ništa loše. Ljudski je navijati da taj i taj dobije nagradu, ljudski je – iako ne baš lijepo – zlurado navijati da ovaj drugi ne dobije. László je naš stari znanac. Bio čovjek kod nas, faktički nam je frend, a komad tapecirunga na kojem je sjedio uokvirili smo i okačili na uredski zid kao što neki kače diplome i slično.

Na tvoje zlurado potpitanje – koliko uopće poznajemo njegov književni opus, ostali smo zatečeni. Pokušavaš li nas to uhvatiti u neobranom kukuruzištu!? Ako smo dobro shvatili, želiš znati jesmo li čitali njegove knjige?

Većinom nismo, ali kaj onda? Isto tako mnogi od nas nikad nisu bili na koncertu Pipsa, pa svi rado pjevušimo "a-dru-gi-nek-šu-ti-jer-šuuu-tljiva-je-rodbina", tak da, ono, spustimo malo loptu na zemlju. Izgleda da si još mlada, pa ne znaš neke stvari. Neke druge smo čitali, pa bolje da nismo. Najkorisnije da se svi skupa skuliramo i ne uzdižemo čitanje u nebesa. Pisca se može voljeti i da ga ne čitaš uzduž i poprijeko kao da mu tražiš dlaku u jajetu.

Jedan od naših prijatelja, Petar M., veliki je stručnjak za Krasnzahorkaija i uvjerava nas da tip super piše (pa ko da bi ga prevodili da nije dobar).

Na koncu, pitaš nas kako uopće u ovakvoj situaciji možemo navijati za nekog iz Mađarske, a znamo da su nam ukrali onaj vlak i sve ostalo? Prvo i prvo nisu ga ukrali, već držali malo kod sebe, a drugo i drugo, eto – jučer ili prekjučer, vratili ga (hvala predsjednice!), čime je, budimo pošteni, izbijen i posljednji tvoj adut protiv nas i gospodina Krasnzahorkaija!

Šah-mat, bejbe!

Srdačan pozdrav iz kombinata.

P.S. – Javljaju nam iz režije da nije šutljiva 'rodbina', nego 'sudbina'. Hm, koliko mi poznajemo Pipse – mislimo ipak da je rodbina, ali dobro. Možda je do nas.

F.B., 9. listopada, Zagreb