Čajanka koja se otela kontroli

Martina je prva rekla: "Ovo će se izrodit u kaos većih razmjera."

"Bezbeli, pa već se izrod'lo", Mika će srknuvši čaj od lipe dobrano začinjen dudovačom.

Njih dvije i moja malenkost jedini smo još bili pri sebi. Booksina rođendanska čajanka otela se kontroli šestog prosinca oko dva ujutro. Prizori oko brončanog fra Grge Martića podsjećali su na nekakav Kusturičin hardcore film.

Vanja i Kruno Lokotar vade iz gepeka pečenu svinju, pa je hite ravno na štand s bedževima i ostalim drangulijama. Vidjevši masakrirano prasence, grupica vegana počne povraćati po parku i zvati upomoć.     

Kao po komandi Ana iz menadžmenta cikne: "Iju-ju, idemo po još logistike!", pa odlazi sa Sunčicom u office odakle dovlače reš pečeno, već tranširano janješce.

"Meni glavušu, meni glavušu, prva sam rekla", grakće Dunja Draguljče, te potrči k janjetu, ali saplete se i sruši u obližnji grm.

Dva živa purana bježe u pravcu Bauerove, a za njima jure A. Perković i Sale s velikim kuhinjskim noževima kakve viđamo samo u filmovima strave i užasa.

"Heh, ma stanite, nećemo vam ništa", vabi ih Zadranin.

U isto vrijeme njegov šibenski pomagač pokušava prepriječiti put pernatim stvorenjima. Na koncu, jedan od purana završi pod kotačima kamiona čistoće.

"Aleksandre, pokupi ga, ovi drugi biži u pravcu Vlaške."

"Vidim i sam", Sale će, "teško ćemo ga stić, moramo se zadovoljit s ovim jednim što tragično poginu u saobraćajnoj nesreći."

Četiri ujutro. Družba oko KK Booksa ne posustaje. Vegani su već odavno pobjegli kućama. Ostadoše samo prekaljeni mesožderi i pustahije. Zapodjenula se i prva tučnjava. Božo P. i Luka, zli blizanac dr. Ostojića, uhvatili se u koštac, a papagalo Tibor leti iznad njih i krešti: "Na parrrangal, na parrrangal!"

"Oko čega se dohvatiše", pita Ana petljajući oko lule.

"Ovako je bilo", pojašnjava Lokotar, "Božo drži da je Sartre jedan od najvećih književnika i mislilaca dvadesetog stoljeća, a ovaj mali udara kontru – po njemu, Žan-Pol je tek jeftini prevarant i secikesa, to je, mislim, temelj njihova okršaja. Ima li tu i kakvih drugih, dubljih razloga, ne bih znao reći."

"Razdvojite ih", viče Vanja plešući na štandu s kuhanim vinom, "Neka netko prekine ovo besmisleno šaketanje. Moramo misliti na svoj ugled."

Sale, redar Damjan i A. Perković teškom mukom uspijevaju stati u kraj dvojici ratobornih pjetlića. Ne bi li im skrenuo misli, Sale nudi svakom po jedan pečeni pureći batak.

U pet i petnaest Martina se dosjeti: "A gdje je Dunječka?"

"Teško pitanje, ne mogu ti pomoć, sestro…", Mateja iskapi čašu pelina, te je rokerski razbije o zemlju.

"Jel ono njez'na čizma što se b'jeli u grmu zelenom?", Mika će.

"Umrla je", Ana će unezvijereno, "poginula je od zime dok se mi tu šegačimo."

Okupili smo se oko šimširova grma pokušavajući pridignuti krhko djevojče.

"Zapetljali joj se dredloksi, ovo neće ići bez škara, neka netko donese škare i neka ne trči s njima dok ih donosi", naloži Perković.

U sedam manje petnaest ispred Bookse tinja nekoliko zgarišta. Posvuda koščice životinjskog porijekla, razbijena staklovina, glavice kiselog kupusa, prazne kištre, karambolirana slavljenička torta i naš fensi escajg. Šeherzada i Mateja drijemaju na klupicama ogrnute ćebencetom. Širi se miris različitih vrsta alkohola. Netko je srušio štand s pivom. Ana i Vanja pjevuše: "Ružiiiica si biiilaaa moooooojaaa…", papagalo Tibor drijema usred kaosa kojega sam učini u Muzeju nezavisne kulture.

Pepeljasta u licu, Dunja Draguljče promatra svoj odraz u zrcalu i plače: "Unakaziše mi pomno njegovanu frizuru… jesam ja jela janjetinu sinoć, jel jesam, Aneee…!?"

Tjedan dana poslije Booksina rođendanska čajanka još uvijek traje, a kad će završit – ne zna se.

F.B., 12. prosinca 2014., Zagreb
foto: prizori potpunog kaosa ispred KK Booksa (naša osobna arhiva)