Booksin prvi stand-up specijal

Stand-up komedija nije književnost, ali može nastati iz književnosti. Najbolji i nama najbliži primjer je Marko Dejanović, pisac čiji je roman Karte molim 2015. osvojio nagradu Janko Polić Kamov. U razgovoru za standup.hr Marko pojašnjava kako je zakoračio na stand-up scenu, a koja je posljednjih godina sve življa i kod nas:

„Gledao sam stand-up i volio ga već duže. Onda sam pišući roman napisao neki monolog koji mi je izgledao kao potencijalno dobar materijal za stand-up pa sam napisao i nešto baš zamišljeno da bude stand-up. I onda sam htio potražiti komičara koji bi to izveo. Poznavao sam Ivana Šarića od suradnje na News Baru, pitao ga treba li mu netko da mu piše materijal, on mi odgovorio da se to ne radi kod nas u RH, nego da uzmem to što sam napisao i izvedem u pauzi njegovog nastupa u Zagrebu. Ja sam progutao knedlu i otišao tamo, izveo to svoje, ljudi su se nekoliko puta nasmijali i ja sam se zarazio."

U svakom slučaju stand-up jest vrsta pripovijedanja i svaki izvođač potrošio je litre tinte i polomio sijaset guščjih pera za svaki svoj specijal (nastup koji traje između 30 i 90 minuta, većina onih koje smo pogledali u posljednjih par tjedana u prosjeku traje između 50 i 70 minuta). U prvom Booksinom specijalnom izdanju o stand-up komediji spomenut ćemo i preporučiti nekoliko relativno friških bjelosvjetskih specijala.

Prvi na redu je Chris Rock – godinama jedan od najvećih na sceni. Nije ga bilo cijelo desetljeće s novim materijalom, točnije od specijala Kill the Messenger s kojim je obišao svijet. I Kill the Messenger iz 2008., baš kao i Bring the Pain (1996), Bigger & Blacker (1999) i Never Scared (2004) spadaju u vrh stand-up komedije. Rock je samome sebi postavio najviše standarde, pa je novi materijal Tamborine (2018) bio jedan od onih na koje se s nestrpljenjem čekalo. Odmah valja reći – Tamborine je u najboljem slučaju solidan, ali po našem skromnom mišljenju i najanemičniji Rockov nastup u dosadašnjoj karijeri. Jednostavno, od početka nastupa upadljivo nedostaje ona njegova prepoznatljiva zarazna energija – Chris Rock inače ulijeće na pozornicu poput samouvjerenog boksačkog šampiona, kao da je zakoračio u ring. Ovdje je to izostalo, Rock je izgledao umoran od života, u međuvremenu se i razveo što je svakako ostavilo traga, nastup je odradio rutinski, ali ništa više od toga. Nema sumnje, vratit će se on jači nego ikad, a u međuvremenu možete uživati u njegovim ranijim nastupima.

Na sam spomen Amy Schumer mnogi će načiniti rolajz. Ne znamo zašto, njezini filmovi mogu biti bolji ili lošiji, ali dva stand-up nastupa koja smo odgledali: Live at the Apollo (2015., režija – Chris Rock) i Growing (2019) odlični su i svakom svatu preporučljivi nastupi. Growing (snimljeno za Netflix u Chicagu) je odradila u poodmakloj trudnoći. U oba specijala Schumerica briljira tumačeći svoje poglede na ljubavne odnose, seks, filmsku industriju itd. Ako baš nemate vremena za oba ova specijala, odaberite ovaj u Apollu.

Ray Romano, najpoznatiji po sit-comu Svi vole Raymonda, poslije 23 godine vratio se u svijet stand-up komedije i za Netflix ove 2019. snimio specijal Right Here, Around the Corner. Prvi dio seta odradio je u čuvenom njujorškom Comedy Cellar klubu, a drugi dio – na drugoj pozornici istog kluba – odmah iza ugla. Bio je Romano kakvog poznajemo, značajan dio materijala crpi iz vlastite obitelji koja je za mnoge komičare provjereno dobar izvor inspiracije. Tek na kraju nastupa, po izlasku iz kluba, pridruže mu se supruga i četvero odrasle djece. S komičarima je kao i s piscima – osim što si dio obitelji, prije ili kasnije postaješ i dio njihova materijala. Ne urnebesan, ali svakako dobar i profesionalno odrađen nastup.

Sarah Silverman također spada među legende stand-upa. Poznata je po svojem brutalnom crnom humoru kojega ne nedostaje ni u dva specijala koja smo pogledali ovom prigodom: We Are Miracles (2013., HBO) i A Speck of Dust (2017., Netflix). Stand-up komičari će vam reći da je u komediji svaka meta legitimna, nema te teme kojom se ne bi smjeli baviti tj. uklopiti u svoj nastup. Sarah Silverman jedan je od boljih primjera da je tomu fakat tako. Velika svesrdna preporuka!

Bill Burr u svom trećem stand-up specijalu You People Are All the Same (2012) opravdava svaku riječ hvale koju smo čuli o njemu. Od izlaska na pozornicu do samog kraja Burr je poput irske furije na rubu bijesa. Osim što je to pomno osmišljen nastup, on vjerojatno i jest takav i svoj karakter prgavca pametno prenosi na scenu izazivajući salve smijeha. Bilo da priča o svom psu (komičari, primijetili smo, obožavaju pse i/ili mačke) koji poprima Burrovu nervozu dok ovaj nešto gleda na televiziji i po običaju se nervira ili o svađi sa ženom, ovaj stand-up teškaš naprosto rastura. Još jedna velika preporuka!

Pogledali smo još dosta toga, ali u ovom ljetnom izdanju naprosto više nemamo prostora. Svakako preporučujemo Mariu Bamford (Old Baby), na žalost prerano preminulog Mitcha Hedberga (37-minutni nastup na Comedy Central) i Demetri Martina (The Overthinker) – troje uistinu originalnih čudnovatih kljunaša stand-up komedije.

Uz to i prekaljene veterane Georga Carlina (npr. Life Is Worth Losing ili bilo što drugo) i Richarda Pryora (Here and Now ili bilo što drugo), a pogledali smo i nastup Johna Mulaneya (Kid Gorgeous at radio City, 2018), te Ilizu Schlesinger (Elder Millennial, 2018). Svakako želimo skrenuti pažnju i na mladog Jerroda Carmichaela (Love at the Store, 2014 – režija: Spike Lee, te specijal 8 iz 2017.)

Još ranije odgledali smo i nastupe Rickyja Gervaisa (nedavno se vratio specijalom Humanity) i Luisa C.K.-a, velemajstora stand-up-a, koji je neko vrijeme pauzirao nakon svima poznatog skandala. Počeli smo s naše gore listom Markom Dejanovićem, pa ovo izdanje i završavamo s njim upućujući vas na njegov odličan tekst o nedavnom nastupu Luisa C.K.-a u Milanu. U dogledno vrijeme, kad se nakupi materijala, napisat ćemo nešto i o domaćoj stand-up sceni koja živi punim plućima, kako u Zagrebu (Studio smijeha, Hebrangova 10), tako i šire.

foto: mike bouchard

F.B., 9. Kolovoza 2019., Zagreb