Booksa na Grenlandu

Kakvo ljeto! Posljednja u nizu blago rečeno neobičnih vijesti pristigla je prije dan-dva: Trump želi kupiti Grenland. Danci su ga glatko odbili, pa se ovaj nafrljio i nije pod takvim okolnostima htio doći u najavljeni posjet. Vijest je na samom rubu nevjerojatnog. Je li se to uistinu dogodilo ili je riječ o pukoj izmišljotini? Teško je reći, živimo u doba šarenih laža, ali čini se da su na taj fajn komad grunta i prije bacali oko.

Za vrijeme vladavine Luciana Silnog koji bješe tvrdoglav autokrat nije se smjelo govoriti o mnogim stvarima, ali danas bez bojazni možemo raspredati o svemu. Naime, evo o čemu se radi, u drugoj godini Lucianova mandata naveliko se šuškalo kako je Booksa poslala Danskoj ponudu za kupnju Grenlanda.

Evo što o svemu kaže gospođica A., voditeljica brojnih Booksinih programa i book-klubova:

"I danas me prođu žmarci nelagode kada se prisjetim tih dana. Iz fondova EU-a zaduženih za poticanje zelenila oko književnih klubova (baš tako piše na njihovim stranicama – Eu-fondovi za poticanje zelenila oko književnih klubova) povukli smo značajna sredstva za održavanje meditativnog vrta. U isto vrijeme Nadstojniku je netko napunio uši pričama o povelikom komadu zemlje zvanom Grenland koji beskorisno leži gore na sjeveru. Kako beskorisno? Tako, rekoše mu, samo leži gore. Što naravno nije bilo točno, ali Lucian je bio poznat po tome da čuje samo ono što mu se sviđa. Prvo je mislio da je to ničija zemlja, a onda mu rekoše – nije to ničija zemlja. Grenland, najveći otok na svijetu, autonomni je teritorij Danske. A, tako, neka me onda netko spoji s Danskom! Točno tako je rekao osoblju na centrali, baš kao da je Danska određena osoba, pa ju možeš dobiti na taj i taj broj."

Gospođica M., u to vrijeme Booksina osoba odgovorna za nabavku čajeva iz Indije i Japana, također se živo sjeća okapanja s Danskom:

"O, nebesa, kako ne, sjećam se grenlandske epizode kao da je bilo jučer. Lucian je vrlo ozbiljno nakanio sredstva za uređenje meditativnog vrta iskoristi za kupnju Grenlanda. Bila bi to prva rata, a Danci koji po njemu ionako nisu znali što bi s tolikim gruntom, sigurno će ponudu dočekati raširenih ruku. Kolegica A. i drugi pametni ljudi pokušavali su ga odgovoriti na sve moguće načine od suludog nauma. Kako ćeš u Briselu razjasniti prenamjenu dodijeljenih sredstava? Lucian je imao odgovor na sve – sredstva će biti utrošena po propisima, kao da briselski činovnici vode evidenciju o tome gdje se zapravo nalaze Booksini meditativni vrtovi. Na koncu, otpočeo je pregovore s Dancima. Ne, uopće ne razmišljamo o prodaji Grenlanda, a i kad bi razmišljali, ta vi ste običan književni klub – odakle bi smogli novce? Lucian ih je uvjeravao kako novac nije problem, EU stoji iza nas, već su nam i doznačili stanovitu svotu. Danci su se dobro zabavljali – da, ali mi smo Danska i također smo dio EU, kako to da nismo ništa čuli o svemu? Pa gledajte, javit će vam već, u ovoj fazi sve je između nas – bilateralna situacija. Dakleeee…"

Redar D. imao je svojih problema i preokupacija, ali pokušaj kupnje Grenlanda nije mu ispario iz sjećanja:

"Danci nikad nisu htjeli prodati Grenland, ni Booksi, ni bilo kojem drugom ponuđaču. No, manje je poznato, ali u jednom trenutku zamalo je došlo do dramatičnog preokreta. Kao i svaki drugi vlastodržac koji drži do sebe, Lucian je u Briselu imao svoje ljude. Razložio im je cijelu stvar: Gledajte, Booksa na Grenlandu želi izgraditi mnoštvo malih Booksi, naime što, nezanemariv broj ljudi želi na godišnjem odmoru mir i tišinu kako bi mogli neometano čitati, a gdje danas imate mira? Nigdje! To je istina, složili su se briselski činovnici, posvuda je gungula i šušur, čovjek u takvim uvjetima ne može s punom koncentracijom prionuti štivu. I tu ih je prepredeni Lucian i čekao! Booksa može jednom za svagda riješiti taj gorući svjetski problem. Pa tu je više od dva milijuna kvadrata fajn zemljišta, a za nikaj leži! Dobro, malo jest hladno, ali udarite duplu izolaciju i problem riješen. Izgradili bi, kako rekoh, mnoštvo maaaaalih, majušnih Booksi po cijelom Grenlandu. U svaku tu maaaalu, ajmo reć mini-Booksu, mogao bi stati jedan čovjek i na miru čitati. Na svakih 50 mini-Booksi napravili bi jednu veliku, recimo veličine omanjeg Špara i jednom tjedno ljudi bi se okupili ondje, pili čajeve i razgovarali o knjigama i svemu. Briselski činovnici počeli su razmišljati o megalomanskom planu. Tako je bilo, kažem vam, stvar je poslije zataškana, ali tih par dana čak se i u Briselu razmišljalo o Lucianovom paklenom planu."

Gospođica A., voditeljica brojnih Booksinih programa i book-klubova, nastavlja i dovršava ovu fantastičnu pripovijest iz doba vladavine Luciana Lakomislenog:

"Da, tako vam se to razvijalo, vjerovali vi ili ne, po briselskim hodnicima proširio se glas kako bi EU na neki način čak i pritisnula Dansku da, ako ništa, barem razmisle o Booksinoj ponudi. Na kraju, priča je došla i do danskih parlamentaraca. Ljudi nisu mogli shvatiti dokle je to sve eskaliralo, pa preko diplomatskih kanala zaprijetiše izazivanjem skandala u svekolikoj javnosti. Povukli su svog veleposlanika iz Bookse, onda je Lucian povukao Booksinog veleposlanika iz Kopenhagena. Prosvjedna nota sim – prosvjedna nota tam, i službeni Brisel lupio je šakom o stol i cijelu stvar stavio na led. Jasno, Lucianov plan je bio proširiti Booksu na dva milijuna kvadratnih kilometara i na taj način postati Nadstojnik najvećeg književnog kluba na svijetu. A svakom bi još i papreno naplatio najam mini-Bookse. Grenlandska epizoda najbolji je primjer njegove megalomanije. Ne ponovilo se!"

Štogod mi danas mislili o Lucianu i njegovim motivima, ne možemo ne upitati se, pa dobro, majku mu, je li pretvaranje Grenlanda u najveću mirnu čitateljsku oazu na svijetu najluđi od svih ludih planova u povijesti? Zamislimo to: na tisuće i tisuće maaaaalih, sićušnih, mini-Booksi i u svakoj od njih sjedi netko zašuškan ispred kamina i čita. U miru i tišini.

foto: duncan c

F.B., 23. kolovoza 2019., Kalaallit Nunaat