Booksa History Channel

Nova Booksa ili Booksa 2.0 bit će nešto neviđeno. Kako čujemo, a glasine su uvijek jednim dijelom točne, dobar dio inventara u novoj inačici književnog kombinata bit će optočen dragim kamenjem! Ne zato što su u kombinatu skloni kinđurenju, već stoga što je drago kamenje masu dugovječnije od običnih materijala.

Plus je ugodnije ispijati kavice u jednom takvom blještećem okruženju nego što je to bilo u onoj staroj Booksi koja je, kao što znamo, bila opremljena običnim školskim klupicama iz 20. stoljeća.

Kad već dajete 9 kuna za kavu s mlijekom, želite biti sigurni da se nećete našpranjiti.

Što se tiče drugih preinaka, neke od njih neslavno su propale. Htjeli smo, primjerice, brončanog fra Grgu Martića zamijeniti šest metara visokom skulpturom naše Mike, ali ovaj prijedlog nije naišao na dobar prijem kod gradskih otaca. Uputili smo odmah i drugi prijedlog – Grga ostaje gdje je, a ispred njega postavit ćemo šestmetarsku Miku. Kao, ona nešto njemu objašnjava: dijalog odličnika iz različitih povijesnih razdoblja. Nije ni to prošlo. Šteta.

Također, akobogda, pokrenut ćemo od jeseni i Booksa History Channel. Bit će to odjel opremljen najmodernijom tehnologijom, a priključit ćemo ga već postojećem arhivarskom odjelu. Na ideju o osnivanju BHC-a došle su heroine Bookse na kotačima: kapetanica Ana i Dunja dr. Draguljče (točnije dr. Draguljče).

Nakon što smo tjednima bezuspješno pokušavali uspostaviti kontakt s našom mobilnom jedinicom, napokon su se same javile. I to s otoka Visa. Zbog pomanjkanja prostora ovdje prenosimo samo dio telefaksa zapanjujućeg sadržaja.

***

Dragi naši, evo nas na otoku Visu. Nismo ni znale da je taj Vis naš. Toliko je udaljen od obale da smo bile uvjerene kako je Vis zasigurno dio talijanskog otočja. Je li možda dobio ime po izrazu vis-à-vis što znači – preko puta? Kao recimo: vis-à-vis hrvatske ili talijanske obale. Enivej, istražit ćemo već, pa javimo.

U Komiži je kul, mjestašce je to u kojem živi otprilike 1600 duša, a ljeti ih je i puno više. Zbog turista koji su, eto, nedavno otkrili i ovu tako udaljenu destinaciju. U jednom ribljem restoranu gdje smo došli kušati razne riblje specijalitete upoznali smo fascinantnog profesora doktora Lannistera. Dr. Smeagoll Lannister ima 86 godina i bavi se tajnom poviješću književnosti. Zvanična povijest, kaže ovaj živahni starčić, vrlo često hotimično nas vodi na pogrešan trag.

dr. Draguljče: Želite kazati da djeca u školama uče krive stvari?

dr. Lannister: Of course, sve počinje u školi gdje iz loših povijesnih udžbenika upijamo neprovjerene informacije i onda tako živimo u uvjerenju da su neka značajna književna djela napisali nadareni žitelji Zemlje?

Ana: A tomu biće nije tako?

dr. Lannister: Oni se trse uvjeriti nas da je tomu tako, ali nije. Kao što je dobro poznato, vanzemaljci su posjetili naš planet prije tisuće i tisuće godina. Pomogli su drevnim narodima sagraditi sve one zapanjujuće građevine kao što su egipatske piramide, kineski zid, novozagrebačka Mamutica, Machu Pichu i brojne druge građevine. Čine to i danas.

Ana: Ma nemojte reći?

dr. Draguljče: Ano, Ančice, osjetim natruhe sumnje u tvom glasu, ali dobro kaže dr. Lannister. Gledala sam na History Channelu u vezi toga. Molim vas, nastavite samo, dragi doktore.

dr. Lannister: Ermh… vaša prija ima pravo sumnjati, ali zato sam ja tu, pa ću joj razbistriti. Drevni elijeni nisu samo pomagali oko tih građevina. Oh, ne, ne, ne, draga moja. Dio elijena imao je svoje prste, da ne kažem pipke, i u mnogim književnim djelima koja su kasnije potpisali nama znani smutljivci tipa: Kafka, Miller, Basara i mnogi drugi. Zar mislite da je djelo kao što je Fama o biciklistima mogao napisati čovjek?

Ana: K jarcu, jašta nego mislim, gospodin Basara živ je i zdrav, eno ga još i danas piše…

dr. Lannister: Hahahaha… kašlj, kašlj… nemojte me, molim vas, nasmijavati u ovoj divnoj Komiži. Da, gospodin piše, ali što? Piše ono kaj je još davno napisala drevna vanzemaljska inteligencija!

dr. Draguljče: Điiizssss Krajst! Pa sad mi je sve jasno. Prije koju godinu Božidar P. dao mi je Famu o biciklistima i točno se sjećam kak sam pomislila: pa jel ovo fakat napisal čovjek ili kaj?

dr. Lannister: Eto, vidite!

Ana: Hmmmm… onda vi zasigurno možete pronaći sličnih primjera i u hrvatskoj književnosti?

dr. Lannister: Emh… ne bih smio o tome govoriti. Naime, moj posjet vašoj prekrasnoj zemlji nije plod slučajnosti ili puke turističke znatiželje. Upravo sad istražujem književno djelo Dalibora Šimprage.

dr. Draguljče: Wait a minute… znači, Kavice i Anastasia djela su drevnih elijena!?

Ana: Mpfh…

dr. Lannister: Sve upućuje na to, draga moja, možete vi mpfh-ati do mile volje. Pažljivo proučite ove dvije knjige, pogledajte me u oči i recite da li uistinu mislite da su Kavice i Anastasia djelo jednog te istog čovjeka zvanog Šimpi? Pa ne budite naivni, gospodična, riječ je o dramatično različitim stilovima. Arhitektura Kavica jedan je par rukavica, dočim je mnogostruko kompliciranija arhitektura Anastasije nešto posve drugo. Nema sumnje da je i ovdje riječ o djelima drevnih dođoša iz neke udaljene galaksije!

dr. Draguljče: Istina je, Kavice su presuperkul knjiga, malo prepre, ako me kužite kaj hoću reć!

dr. Lannister: Tja, nego što, ja vas kužim, ali vaša prija ostaje Nevjerni Toma.

Ana: Kavice je napisao mladi Šimpraga, Anastasia je djelo već odraslog, zrelog Šimprage, ne vidim tu ništa čudno.

dr. Lannister: Pogledajte malo bolje, heh…

dr. Draguljče: Da, jebote, Ana, pogledaj malo bolje, ne budi naivna! Iz ovih stopa idem poslati telefaks u Zagreb – nema nam druge nego osnovati Booksa History Channel. Jasno, ako vi nemate niš protiv, dragi doktore.

dr. Lannister: Ma kaj bi imal, dapače, to je vaša zadaća.

Ana: Molim te, bistrice, naglasi u telefaksu da se ja oštro protivim osnivanju takve jedne bedastoće kao što je Booksa History Channel.

***

Uz tri glasa za i dva protiv (Ana i Vanja) odlučeno je da se od jeseni ide s BHC-om. Neke stvari u hrvatskoj književnosti uistinu bi valjalo rasvijetliti!