Ako želiš, mogu ti poslati rukopis da pročitaš

Nedavna objava rezultata znanstvenih istraživanja o najopasnijim svjetovima izazvala je silna mrštenja obrvlja i žamor nevjerice. Naime što, ugledni Institut Conan & sinovi temeljito je istražio svjetove i opasnosti koje vrebaju u njima, te svijet književnosti svrstao među deset najopasnijih svjetova današnjice.

Ne znamo zašto se svi čude kao pure dreku, ta Booksa već godinama upozorava na to. Brojni zloglasni svjetovi sigurniji su od svijeta književnosti. Manje ljudi strada i biva povrijeđeno u svijetu organiziranog kriminala – jer su ondje organizirani. Manje ljudi strada i biva povrijeđeno u svijetu skejtbordanja & snoubordanja – jer su svjesni opasnosti, pa nose kacige, te zaštite za laktove i koljena. Manje ljudi strada i biva povrijeđeno na snimanjima filmova iz serijala Mission: Impossible – jer ondje imate Toma Cruisea koji će vas blagovremeno upozoriti: "Hej, ovaj skok iz helikoptera na jureću cisternu vrlo je opasna vratolomija i može nas ubiti namrtvo, ali tu sam ja, Tom Cruise."

Mogli bi ovako nabrajati u nedogled, ali nećemo. Najveći problem sa svijetom književnosti je taj što ljudima na prvi pogled izgleda bezopasno, pa onda hrle onamo kao pčele na sočnu cvjetnu livadu. Od svih opasnosti koje vrebaju u svijetu književnosti (a ima ih toliko da je dr. Ostojić napisao cijelu knjigu na tu temu), danas želimo upozoriti na situaciju kada se nađete u tom svijetu, a da to niste ni htjeli.

Danas-sutra naći ćete se s nekim literatom na kavi i usred neobaveznog ćaskanja vrlo lako se može dogoditi da vam kaže: "Mah, dovršio sam taj roman, ali više sam ne znam vrijedi li to čemu. Ako želiš mogu ti poslati da pročitaš, pa mi poslije reci što misliš."

Ne činite to ni za živu glavu! Morate naći dobar izgovor, ali najbolje je uopće se ne dovesti u tako škakljiv položaj. Dozvolite nekoliko profesionalnih savjeta:

- Izbjegavajte druženja s piscima.

- Ako to nije moguće, onda nikad pisca ne pitaj što radi, kako je i slično. Čak i naoko potpuno bezazleno pitanje kao što je – Onda, ideš li na koncert Slayera u Tvornicu? – može vas dovesti u problem. Emh, rado bih išao na koncert Slayera u Tvornicu, ali ne mogu, čovječe, ovaj rukopis me ubi. Pet minuta poslije ići ćete doma pokušavajući shvatiti što se dogodilo, a dogodilo se da ste pristali pročitati rukopis!

- No ako ste se već našli u neobranu grožđu tj. pred ponudom: "Ako želiš mogu ti poslati da pročitaš…" – faktički je nemoguće reći – "Ne, ne želim." Možete se požaliti na nedostatak vremena, pročitat ćete kada stignete. Da, naravno, nema žurbe – reći će vam. Pisac zna da će ostatak posla odraditi vaša savjest. Naime, teško je normalno živjeti kada znate da imate rukopis koji ste formalno-pravno pristali pročitati.

- Zapravo nema dobrog izgovora. Ne postoji. Istražili smo iscrpno i fakat ne postoji drama zbog koje bi bilo prihvatljivo odbiti čitati ponuđeni rukopis.

- Dobro, pristali ste, nije bilo druge. Svaki pisac će vam reći da mu iskreno kažete svoje mišljenje, ali nemojte! Uvijek kažite – meni je ovo fakat super. Znači ne – meni je ovo fakat dobro – jer kao što kaže Zlatko Dalić: problem svakog izbornika je dobro, jer dobro nije dovoljno dobro, mora biti odlično, super. Ako kažete da je rukopis dobar, to je otprilike isto kao da ste rekli – meni je ovo baš loše.

S druge strane, ako samo tako kažete da vam je super – zvučat će neuvjerljivo. Recite da je super, a onda navedite jednu stvar i dovedite je u pitanje. Dakle, sve je stvarno super, samo mi nije jasno zašto bla-bla-bla, nađite nekakvu sitnicu, nešto što je lako popravljivo.

- Još nešto. Zasigurno ćete u jednom trenutku pomisliti – hej, pa ne moram ja pročitati baš svih 800 stranica. Problem je što morate. Ne znamo točno kako, ali svaki pisac će odmah znati jeste li nešto preskočili ili ne. Kad je riječ o njegovu rukopisu, pisac se pretvara u vješca, u warlocka, u Melisandru, pogledat će vas u oči i vidjeti sve.

- Što god učinili, uvučeni ste, pročut će se da čitate rukopise i samo je pitanje vremena kad će vam u inbox sletjeti još jedan, pa onda još jedan… Jednog lijepog dana, a taj dan doći će brže no što mislite, otvorit ćete izdavačku kuću i eto vas u svijetu književnosti do vrata. A što mislite odakle tolike izdavačke kuće!?

- E, ali to je otprilike i jedini izlaz i jedini dobar izgovor. Imate izdavačku kuću i hrpu rukopisa na lageru. Ubrzo ćete shvatiti da kao izdavač ne morate uopće čitati rukopise! Ničije. Imat ćete hrpu drugih problema na grbači, ali barem ne morate čitati nečije rukopise. A i kad nečiji ipak pročitate, možete slobodno reći – "Hvala, ali ne hvala" ili ljubaznije, po američki – "Eh, ovo je jedan od onih sjajnih rukopisa koje nije moguće udomiti, takvo je stanje u branši." Izdavač ste, zato je to prihvatljivo i samorazumljivo.

Eto, nema na čemu, činimo što možemo. Pomažemo kada je to moguće.

foto: tjflex2

F.B., 20. rujna 2019., Zagreb