„Čuvaj se djevojačke ruke!"
Vladimir Š. (u neformalnom razgovoru)
Za potpuno razumijevanje nemilih događaja o kojima će danas biti riječi valja se vratiti kroz vrijeme i pročitati prvi dio reportaže nes(p)retno naslovljene 24 minute.
Nije to lako. Čitanje tekstova na internetu jednako je ugodno kao da vas netko gađa ne baš svježim inćunima.
19:39:02 – Ana otvara i drugo oko nadajući se da je prizor viđen samo jednim okom tek pričinidba uzrokovana drijemežom. Dvije misli sudaraju se u njezinoj glavi. Prva misao: ovo se uistinu događa, dva zakrabuljena banditosa drže nas na nišanu. Druga misao: moram poslije svratiti do Bille i kupiti masline punjene paprikom.
19:39:03 – Iz centra zaduženog za hranu i piće hitro pristiže i treća misao: kad već ideš u Billu kupi onda i dva-tri peciva sa sezamom.
19:39:07 – Niži zlikovac koji drži na nišanu Dunju kaže: „Brzo, idemo u office!"
19:39:12 – Otprilike 610 metara dalje Ante P. sjedi u svom dnevnom boravku, preslušava Live in Lisinski Tedija Spalata i odsutno gleda u šare tepiha kojega su on i žena mu svojevremeno kupili na sniženju u Tepihlandu. Nešto u tim kompliciranim šarama natjera ga da se zapita: Jesam li ostavio dovoljno novaca za kavu?
19:45:25 – Ana, Dunja Draguljče i dva zlikovca sjede u officeu. Da nije oružja u njihovim rukama čovjek bi pomislio – gle, dvije cure prijateljski ćaskaju s dva maskirana tipa. Pljačkaš broj jedan, onaj koji drži Anu na nišanu, gubi strpljenje: „Morate nam dati još nešto, 68 kuna je premalo!". Ana kaže da joj je žao. Dunja predlaže neka uzmu još i koju knjigu. Niži zlikovac pokazuje određeno zanimanje: „Imate Posljednje dane čovječanstva od Krausa?". Ana se umiješa: „Imamo, ali ne može, to nam je za Začitavanje, sorry."
19:46:01 – Ante P. vraća se u mislima sve do trenutka kad je prije 47 minuta posegnuo za lisnicom u namjeri da plati kavu. Mukotrpan je to posao. Rekonstrukcija traje otprilike sedam minuta i evo željenog prizora! Centar za zamrzavanje prizora zaustavlja sliku: ostavio je 8 kuna za veliku kavu s mlijekom. Što je jednu kunu premalo. Grabi jaknu od lažne jelenje kože, navlači dvije godine stare, no još uvijek dobre, cipele na špic i juri van. „Gdje ćeš?", presretne ga žena na stubištu. „Idem poravnati neke račune, ništa ne brini, draga!", dobaci joj u prolazu.
19:51:33 – Pljačkaši premeću po knjigama. Ana dolazi do zaključka da im je pažnja očigledno popustila, te kimne lagano prema Dunji želeći joj dati do znanja da je vrijeme za akciju.
19:51:34 – Dunja Draguljče je zbunjena. Anino kimanje razumijeva ovako: Ma vidi, Ana me pozdravlja usred dramatične situacije. Zašto li to čini? Ah, tko zna, kad te netko pozdravlja, pristojno je uzvratiti pozdrav. Draguljče kaže: „Bok, Ane."
19:51:35 – Dunjin pozdrav Ana u hipu razumijeva kao signal za totalni napad. Izvodi precizan mavashi-geri i pištolj zlikovca broj dva u superslowmotionu poleti u zrak iz njegove ruke. Ana hitro grabi oružje jednom rukom, drugom hvata pljačkaša u zagrljaj i prisloni mu gun na sljepoočnicu. „Game over, bitches!", kaže slavodobitno.
19:51:36 – Ana vidi da Dunja ništa nije shvatila i umjesto da napadne svog zlikovca – on je zgrabio nju s leđa, te joj prislonio svoj gun na sljepoočnicu prekrivenu dredloksima. O, zla sudbino, umjesto pobjede evo nas u klasičnoj pat-poziciji.
19:55:55 – Točno ispred frizerskog salona gospođe Cvitanović (tri metra od Bookse) Ante P. biva zaustavljen od strane Petra M. koji se baš vraćao iz obližnje trgovine delicijama. Tako blizu, a tako daleko, pomisli Ante. No, što sad, morat će prozboriti koju s Petrom.
19:55:56 – Niži zlikovac, s Dunjom ispred sebe, polako se povlači prema crvenim vratima officea. Na pola metra je od njih. „Ni koraka više, stoj gdje jesi!", cikne Ana. Svi stoje kao ukopani. Napetost se može rezati na tanke kriške.
19:58:59 – Petar M. i Ante P. pričaju o nogometnoj reprezentaciji. Petar hvali učinkovitost Vatrenih. Ante je suzdržan, po njemu ima tu još prostora za napredak. Na koncu se slože da se ne slažu, te se uz hladan pozdrav rastaju.
19:59:05 – Iz mračnih vrleti Anine podsvijesti izranja hrušt Mihael i kaže: „Moraš žrtvovati Draguljče, nema ti druge." Ani je žao, ali što se mora – mora se.
19:59:07 – Ante P. snažno otvora vrata officea koja pogađaju nižeg zlikovca u glavu. Dunja koristi situaciju, oslobađa se stiska svog mučitelja, zadaje mu karate udarac u vrat i uzima njegov gun.
20:00:01 – U officeu zazvoni telefon. Ana i Dunja zauzete su vezanjem pljačkaša, pa se javlja još uvijek vidno zbunjeni Ante. „Booksa, izvolite", kaže ljubazno. S druge strane žice začuje glas gospođe P.: „No, krasno, što opet radiš u kombinatu?". Ante P. lakonski uzvraća: „Kako i rekoh, ženo, morao sam poravnati neke račune."
***
Prije nego će malodobne nevaljalce, pokazalo se srednjoškolce, predati u ruke pravde, Ana i Dunja Draguljče oduzele su im ostatak od tjednog džeparca. Vrijedi još napomenuti – tijekom cijele akcije nije prolivena ni kap tinte.
F.B., 03. travnja 2015., Zagreb
foto: bluesbby
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.