Petrica Kerempuh i spametni osel

...(scena je u prva dva čina na Savi, a u trećem na Jelačićevu placu), no ona je – uz humorističnost fabule vezanu uz anegdotsko "krštenje" mlijeka na Savi i otkrivanje magareće "učenosti" – protkana već u početnim situacijama vrlo naglašenim i regioljubljem i domoljubljem. Naime, već na početku prvog prizora pojavljuje se Petrica s popularnom pjesmom "Serbus, dragi Zagreb moj", malom odom Zagrebu, koja danas egzistira kao poznata šansona. Riječ je o zanemarenom Domjanićevu djelu koje je u svim čitanjima ostajalo uvijek negdje u drugom planu, vjerojatno i zato što je riječ o jedinom njegovom dramskom tekstu koji osvjetljuje manje poznatu i isticanu stranu autorove kreativne ličnosti. U rijetkim osvrtima Domjanićevog se Petricu Kerempuha redovito smatralo više područjem dječje, tzv. minorne literature, nego "velike", odnosno literature za odrasle. Uz isticanje prepoznatljive zabavnosti i humorističnosti, ostala je nepročitana jedna druga važna komponenta: visoka razina satiričnosti, i to jednako one karakterne kao i društvene, ali i izrazite političke, što je u svakom slučaju pomalo neobično za ovog, po svim obilježjima svoje ličnosti i djela "suzdržanog" autora. Pritom valja posebice upozoriti na Domjanićevo kritičko-satiričko oblikovanje lika hrvatskoga intelektualca dvadesetih godina prošloga stoljeća kao predstavnika društvenoga sloja koji je najgorljivije prihvatio jugoslavenstvo, ali i s njim nametnuti jezik, koji je predmetom Domjanićeve karikature na sceni.