Moja sestra Sarah

U Zagrebu, nedaleko Medvednice, živi pomalo nespecifična židovska obitelj, otac, koji radi kao nastavnik u osnovnoj školi, mati, liječnica, djed i njihova kćer Sofija, veoma radoznala i nadarena djevojčica. Djed, liječnik u mirovini, koji živi od uspomena na suprugu, likovnu umjetnicu, u potpunosti se posvetio unuci Od najranijih je dana, kroz igru uči svemu što bi djetetu moglo biti zanimljivo – od njihove obiteljske povijesti, vjerskih običaja, igara… Njihovi dijalozi su ponekad ozbiljni a često nasmijavaju do suza. Zahvaljujući djedovoj strpljivosti i predanosti, Sofija veoma rano nauči čitati i pisati. Njegova biblioteka u kojoj ima veoma mnogo knjiga iz raznih područja znanosti i umjetnosti, te romana i priča za djevojčicu je pravi izazov. Djed ima i mnogo knjiga drugim jezicima koja ona još uvijek ne razumije.

Kad je Sofija imala šest godina, na tavanu je naišla na zaključanu škrinju. Škrinja je pobudila njenu dječju radoznalost a ono što je u njoj pronašla zauvijek će promijeniti njen život. Izrezak iz novina, napis iz kojeg se vidi da su njeni tata i mama postali ponosni roditelji blizanki, slika, rodni list na ime Sarah, zlatni lančić s privjeskom… Ostaje iznenađena jer shvaća da se istog dana, kad i ona, rodila još jedna djevojčica, njena sestra. Među ostalima pronalazi još jedan list papira na kojem je pisalo da je Sarah preminula na svoj prvi rođendan. Sve te stvari su za Sofiju bile toliko zbunjujuće da nije bila sigurna smije li nekoga o njima išta pitati. Sarah. Zašto joj roditelji nikad nisu rekli da je imala sestru? Razgledanje škrinje prekinuo je dolazak njene mame.

Nakon nekoliko dana djevojčica, unatoč maminoj zabrani, odlazi se na tavan da ponovo pregleda škrinju. U njoj pronalazi zlatni lančić koji ima privjesak sa slovom S i koji u potpunosti odgovara onome koji i sama ima oko vrata. No, dok je u ruci imala taj drugi lančić, izgovorila je na glas ime svoje sestre i tada se počinju dešavati stvari za koje djevojčica misli da nisu istinite. Da su samo dio njene bujne dječje mašte.

U starom ogledalu vidi djevojčicu. Prva pomisao bila je da vidi sebe, sve dok ju ova druga nije oslovila. Bila je to njena sestra, potpuno jednako odjevena i istog uzrasta. Sofija joj pruža ruku i Sarah izlazi iz ogledala. Od tada, u kući žive dvije identične djevojčice a da to nitko od ukućana ne primjećuje. Sve češće se dešavaju neobjašnjive stvari i djed prvi posumnja da nešto nije u redu ali sve pripisuje svojoj starosti i slabom vidu. Sofija otkriva što i zašto se dešava sa dušama onih koji ostaju zarobljeni u međusvijetu jer nisu našli vodiča da ih odvede. Jedna od takvih duša je i Sarah.

Sofija postaje ovisna o sestrinom prisustvu, ali nakon nekog vremena Sarah nestaje i Sofija je veoma usamljena. Odlazi na tavan i doziva ju.

Nekoliko godina kasnije, roditelji Sofiji odluče ispričati sve o njenoj sestri ali Sofija i dalje ne zna kako im reći da se Sarah bila 'vratila'. U razgovoru je to i pokušala a onda je odustala. Tko bi u tako nešto mogao i povjerovati?

Sofija uskoro dobije brata. Njegovo rođenje je dozvalo Sarah. I sada, neobična događanja postaju sve češća i sve opasnija. Sarah je, jednako kao i Sofija, odrasla djevojka. Želi živjeti normalan život, biti sa svojim roditeljima. Ljubomorna je na Sofiju i postaje destruktivna a Sofija s njom dolazi u sukob na najnevjerojatnije načine.