Draga mama

Zanimljivost romana Draga mama, ujedno i jedna od njegovih glavnih kvaliteta, proizlazi iz načina kako Nada Mihelčić vodi cjelokupnu priču. Sva su događanja, ali i sve misli, emocije i unutarnji rascjepi prikazani iz pripovjedačke i fokalizatorske pozicije Viktorije, odnosno Bucke, kako je, ne obazirući se na činjenicu da se mladoj djevojci to nimalo ne sviđa, uporno zove njezina majka. Viktorijin pogled, dakako, maksimalno je subjektivan, obilježen lepezom različitih emocija i stanja koje proživljava tijekom najtežih mjeseci svoga odrastanja, no isto tako on je i iznimno zreo, u širini i dubini zahvata svijeta oko sebe možda i netipično zreo za tinejdžerku. Takav fokalizator, nesumnjivo, romanu osigurava doticanje problematike koja je mnogo više od individualnih teškoća jedne djevojke i jedne obitelji.

Riječ je, naime, o vrlo suptilnom i nimalo nasilnom 'skidanju velova' s različitih aktualnih društvenih fenomena kao što su bračne krize i neslaganja, nevjera, položaj djeteta u situaciji kada se roditelji razvode, problematika školstva i neadekvatnog odnosa profesor – učenik, teška ekonomska situacija i besparica, odnos prema povijesti… Pogled koji Nada Mihelčić otvara mladome čitatelju jest pogled prema pozitivnim društvenim i općeljudskim vrijednostima – toleranciji, uvažavanju različitosti, odupiranju pomodnosti i drugim vidovima ideološke ili ekonomske propagande, otvorenom umu i zdravom razumu. Ipak, kada bi se morala izdvojiti jedna, glavna kvaliteta čovjeka koju njezina fikcijska proza vrednuje kao onu koja je nezaobilazna, nulta pozicija bez koje sretan život nije moguć, onda je to svakako sloboda – sloboda od pritisaka različitih vrsta, sloboda od nametnutih društvenih i osobnih uloga. Sloboda od krivih vrijednosti koje nam društvo nerijetko nameće, baš kao i mi sami, ono je temeljno što životu, unatoč svemu, možda može osigurati smisao.