Književnost se prije stotinu godina, nakon završetka Prvog svjetskog rata, našla pred velikim izazovom. Povijesna interpretacija događaja od 1914. do 1918. nije bila ni usuglašena ni definirana, kao što, uostalom, nije posve ni danas. Pisci su tek morali pronaći pristup događajima kojima je velik dio njih osobno svjedočio sudjelujući u ratnim operacijama. Pitali su se hoće li poslovično nezainteresiranog čitatelja moći zaintrigirati da otrpi barem dio strahota koje su oni proživjeli na bojištu. Željeli su mu prenijeti atmosferu besmisla koja je nužno morala prouzročiti milijune poginulih. Jednako kao što rat proizvede mlade poručnike i pukovnike, tako je potakao ubrzano sazrijevanje vrlo mladih pisaca, koji su, kao i Robert Graves, svojom voljom ili mimo nje završili u rovovima Zapadne ili Istočne fronte kao na primjer Amerikanci John Dos Passos, E. E. Cummings ili Ernest Hemingway, Nijemac Erich Maria Remarque, Čeh Jaroslav Hašek ili pak Hrvat Miroslav Krleža.
Knjižica pred vama izbor je tekstova iz Gravesove autobiografije Zbogom svemu tom koji opisuju gotovo tri godine što ih je proveo u rovovima sjeveroistočne Francuske, području na kojem je stradalo daleko najviše vojnika u Prvom svjetskom ratu.
S engleskog preveo Ivan Sršen.
