Sentimentalno putovanje

Da se nekom neobjašnjivom revizionističkom pogreškom ruska kultura 20. stoljeća svede samo na prva dva desetljeća, to bi i dalje bilo sasvim dovoljno da se ona upiše u registar svjetske baštine. U tom registru jedno bi ime bilo nezaobilazno, ono čuvenog ruskog formalista Viktora Šklovskog – izgrednika, vojnika, terorista i teoretičara – koji je s jednakom strašću vozio oklopna vozila na bojištima diljem zemlje, spašavao što se spasiti moglo u Perziji, dizao u zrak mostove u rodnom Sankt-Peterburgu, bježao od Čeke te istovremeno držao revolucionarna predavanja koja su promijenila znanost o književnosti. Da je Šklovskij imao ne samo jednu nego mnoštvo valjanih činjenica da napiše memoarsku prozu, nazvanu Sentimentalno putovanje, sa svega dvadeset i devet godina – koliko je imao kada je završio posljednji dio knjige – ponajbolje je sažela književna povjesničarka i teoretičarka Mariètta Čudakova, rekavši da je život Šklovskoga bio avanturistički roman.
(Ivana Peruško Vindakijević)

"Sentimentalno putovanje često je proglašavano najboljom ruskom knjigom posvećenom Prvom svjetskom ratu i revoluciji 1917. godine.”
(Mihail Vajskopf)

"Bilo bi vrlo teško presuditi je li ova knjiga vrednija po onome što govori ili pak po načinu na koji to govori. Sentimentalno putovanje zavrijedilo je svaku preporuku.”
(Library Journal)

"Šklovskij je majstor fragmenta, detalja.”
(Peter Kunisch, WDR)

"Pet godina previranja, rata i građanskog rata, revolucije i tjeskobe prostire se u ovome djelu. Izvanredno i zapanjujuće nesentimentalno opisano.”
(Bayern 2)

"Prvo veliko prozno djelo Šklovskog, Sentimentalno putovanje, mješavina je svjedočenja, kronike, autobiografije i – horribile dictu – pustolovnog romana.”
(Erich Klein, Ö1 – ORF)

"Rat i mir početka 20. stoljeća, knjiga o granicama i mogućnostima, poetskoj hrabrosti i beznađu.”
(Hans von Trotha, Deutschlandfunk Kultur)

S ruskog prevela Ivana Peruško Vindakijević.