Romantika je roba iz uvoza

Osječki pisac Dario Grgić (1964.) u svojoj se prvoj knjizi eseja Romantika je roba iz uvoza predstavlja kao demistifikator kojekakvih medijskih stvarnosti, nalik na svoje velike prethodnike Kiša, Ciorana, Tirnanića. Za njega su kao autora podjednako važni i filozofija i sport i film, vješt je u lucidnom baratanju i ispreplitanju referenca i citata iz visoke i popularne kulture, no kao pisac načitanog srca, ili jednostavnije, kao iznimno znatiželjni i marljivi čitatelj koji se hrabro upušta u raspravu gdje god se pojavi važna tema, on odabire teži, a zapravo jedini stvarni put do istine. Kao sasvim netipičan erudit, barem u ovim krajevima, Grgić je sposoban podjednako suvislo raspravljati o religiji, ratovima, povijesti, politici i književnosti, uvijek demonstrirajući visoki stupanj koncentracije i pismenosti. Njegovi su zaključci i poante kreativni rezultati svijesti temeljito prenakrcane knjigama, glazbom, filmovima i tko zna čim sve ne, no pritom nije riječ o neumivenoj musaki aluzija i citata, kao što je danas često slučaj, nego o autorskoj poetici koja počiva na iznenađujućoj intelektualnoj neuljuljkanosti. Stoga je ovu knjigu moguće shvatiti kao sasvim osobnu i posebnu ljubavnu poslanicu eseju, tom otmjenom staromodnom i pomalo zaboravljenom žanru, ali isto tako i kao ljubavno pismo književnosti, filozofiji, filmu, muzici i svim drugim stvarima zbog kojih vrijedi živjeti.