Poetične misli

'Fado je pjesma snažne duše, preziran pogled Portugala upućen Bogu kojem je vjerovao i koji ga je također napustio.'

'Većina ljudi misli svojom osjećajnošću, dok ja osjećam mislima.'

'Stvoriti djelo, a onda ga prepoznati kao loše, to je tragedija duše koja je pogotovo velika kada se shvati da je to najbolje djelo što se moglo stvoriti.'

'Biti shvaćen znači prostituirati se.'

Izbor aforizama Fernanda Pessoe nastao je spontano.

Iščitavajući, naime, njegovu Knjigu nemira (jer je to knjiga koja se stalno može čitati, dakle, ideal knjige) primijetila sam da se iz lirsko-misaonih fragmenata – koji čine taj specifični 'roman bez činjenica' kako stoji u podnaslovu – pojedine rečenice izdvajaju kao aforističke misli. Velik broj vrhunskih književnih djela protkan je aforističkim zapisima koje čitatelji rado podcrtavaju, no ni jedno od tih djela nije zbirka aforizama u toj mjeri da se samo od njih može složiti knjiga, kao što je to sluźaj s Pessoinim djelom. Iz dana u dan, točnije, iz večeri u večer, čitajući Knjigu nemira ispisivala sam aforističke zapise na papiriće jednostavno zato što se tomu nisam mogla oduprijeti...

Većina ljudi misli da ono što žive ima važnosti, Pessoa im kaže da 'ništa nema važnosti', jer živjeti ne znači ništa drugo 'nego plesti čarapu od tuđih nakana'. Pessoini paradoksi, ovako izdvojeni, u globalnoj poplavi laži, neprocjenjiv su potporanj vječno osamljenim mišljenjima onih koji su abdicirali i na svijetu se drže još samo prividno. Pessoa taj privid pretvara u čvrst kontra-svijet, a sami 'aforizmi' stupovi su toga svijeta, ono što ga drži, pa tako i nas s njim. Jedno je uvući nas u svoj romaneskni svijet, iz kojeg, završivši s čitanjem, ipak moramo izaći, a nešto sasvim drugo dati nam čvrsta uporišta protiv života, kako to čini Pessoa, posebno aforističkim dijelom svojih djela. Aforizam ostvaruje direktni priključak na naša vlastita promišljanja, utvrđujući ih, rasvjetljujući i proširujući, a istodobno ta promišljanja šire značenja aforizama u smjerovima koje u vlastitom kontekstu možda i nisu imali.

Vjerujem stoga da je ovaj pomalo nasilnički čin izdvajanja dijelova iz cjeline opravdan.
(Marina Šur Puhlovski)

Prevela: Tanja Tarbuk