Knjiga objašnjava kako i zašto se Hitlerov režim uspio održati sve do stadija potpune propasti, unatoč sve većim ratnim razaranjima i ljudskim gubicima u posljednjoj fazi rata.
Poznati britanski povjesničar Ian Kershaw u ovoj se knjizi intenzivno bavi razdobljem od neuspjele vojne urote i bombaškog atentata na Hitlera 20. srpnja 1944. do potpisivanja konačne njemačke kapitulacije 8. svibnja 1945., u kojemu je stradalo mnogo više njemackih civila i vojnika nego svih prethodnih ratnih godina.
Kershaw ističe da se mnogo toga moglo izbjeći da su Nijemci na vrijeme bili spremni pristati na savezničke uvjete, no Adolf Hitler uporno je odbijao svaku pomisao o kapitulaciji: njegove autodestruktivne naredbe i dalje su se provodile, a njegova se moć uspjela održati sve do samoga kraja.
No koji mu je mehanizam vladanja omogućavao da ravna sudbinom Njemačke i onda kada je već svima bilo jasno da je rat izgubljen te da zemlja biva bezrazložno razarana? Koliko su daleko Nijemci bili spremni podupirati Hitlera, čak i kada su znali da vodi zemlju do potpunog uništenja? Jesu li mu i dalje davali svoju voljnu potporu? Ili su pak to jednostavno morali činiti zbog terora kojemu su bili izloženi?
Upravo se tim i ostalim sličnim pitanjima bavi Kershaw u knjizi koja je nužna za razumijevanje same srži Hitlerova vladanja te struktura vlasti i mentalnih sklopova onih koji su ga kontinuirano podržavali, što je naposljetku cijelu jednu naciju odvelo do potpunog sloma i uništenja.
S engleskog prevela Iva Karabaić.
