Kako se društva sjećaju

Pitanje kojemu je, stoga, ova knjiga usmjerena jest: kako se sjećanje grupa prenosi i zadržava? Pojam grupe ovdje je iskorišten u darežljivo širokom smislu i sa stanovitom fle-ksibilnošću značenja, podrazumijevajući i male zajednice u kojima svatko zna svakoga (kao što su sela i klubovi) i teritorijalno rasprostranjena društva u kojima množina pripadnika ne mogu poznavati jedni druge (nacije, države i svjetske religije). Čitatelji stoga razložno mogu očekivati da postavljeno pitanje - kako se sjećanje grupa prenosi i održava? - vodi razmatranju ili o društvenom pamćenju kao dimenziji političke moći, ili o nesvjesnim elementima u društvenom sjećanju, ili obojem. U onome što slijedi ta su pitanja povremeno dotaknuta, ali namjerno nisu obrađena izričito i sustavno. Vrijednost jasno postavljenih takvih pitanja, siguran sam, teško se može osporiti. Jer, sigurno je da kontrola društvenog pamćenja uvelike uvjetuje hijerarhiju moći: tako, primjerice, čuvanje današnjih informacijskih tehnologija, te stoga organiziranje kolektivnog sjećanja uporabom strojne obrade podataka, nije više tehničko pitanje nego izravno držanje legitimiteta, nadzora i vlasništva nad informacijom postaje ključnom političkom odlukom.