Kako nacrtati osjećaj? - likovna terapija i (s)likovni dnevnik kao samopomoć

započeo kao "goli" pokušaj meni najlakše pristupačne samopomoći u izuzetno zahtjevnoj i krajnje iscrpljujućoj životnoj situaciji. U početku je to bio sasvim intiman dnevnik o mojim dvojbama, traženjima, konfliktima i razočaranjima te pokušajima samoobnavljanja životne energije i volje za nastavak naporna rada i borbe za osobna uvjerenja. Dnevnički su iskazi bilježeni prvenstveno vizualnim jezikom, kao meni bliskim i uvijek poticajnim, ali osobno još nedovoljno istraženim načinom izražavanja. Riječ je trebala biti samo dodatni element zapisa, tek kao pokušaj svjesnog dešifriranja neke šire dimenzije inače samodovoljnoga, likovnog iskaza. Međutim, riječ se neplanirano izborila za gotovo ravnopravnu, a povremeno i sasvim ravnopravnu ulogu sa slikom zabilježenog psihičkog stanja, odnosno sa samim crtežom. Dnevnik se nastavio kao intimno samoispitivanje i samopodrška, ali i kao paralelno znatiželjno istraživanje odnosa slike, osjećaja i riječi. Moja je umjetnička sklonost istraživanju u svojem daljnjem toku izazvala moju potrebu djelovanja izvan sasvim intimnog prostora te dijeljenja svojih iskustava sa širom javnosti. Bila je to moja prva potreba za likovnom izložbom nakon gotovo trinaest godina izložbene "šutnje" vezane uz početak rata u Hrvatskoj, koji je na različite načine obilježio i promijenio i živote većine ljudi oko mene