Industrija holokausta

Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje polazi od temeljne tvrdnje da židovski establishment zlorabi sjećanje na holokaust. Glavne protagoniste zloporabe naziva industrijom holokausta koju optužuje za laž i pohlepu. U svojoj kontroverznoj studiji, prevedenoj na više desetaka svjetskih jezika, Finkelstein se žestoko obračunava s jednim od najvećih tabua današnjice te lucidno obrađuje cijeli niz problema, od propitivanja mjesta koje holokaust zauzima u američkoj kulturi do uznemirujuće analize nedavnih sporazuma o nadoknadi za holokaust.
Dokazuje kako su dijelovi američkog židovstva otkrili spomen na holokaust tek nakon arapsko-izraelskog rata 1967., kada ga je potvrđena snaga izraelske države dovela u sklad s ciljevima američke vanjske politike čime je počeo zadobivati izuzetnu važnost koju uživa i danas. Vođe američke židovske zajednice, oduševljeni time što je Izrael konačno postao prvorazrednim strateškim osloncem SAD-a, započeli su, tvrdi Finkelstein, izrabljivati holokaust kako bi osnažili svoj novi status. Njihove kasnije interpretacije židovske tragedije često se ne podudaraju s povijesnim činjenicama te se koriste kako bi se uklonila svaka kritika Izraela i njegovih podupiratelja.
Prisjećajući se različitih varalica koje su se služile holokaustom, ali i demagoških konstrukcija autora poput povjesničara Daniela Goldhagena, Finkelstein tvrdi da glavna opasnost spomenu na žrtve nacionalsocijalizma ne dolazi od iskrivljavanja poricatelja holokausta nego od samozvanih čuvara uspomene na holokaust koji su njegovom komercijalizacijom ohrabrili ponovno rađanje antisemitizma u Europi i SAD-u.
Pozivajući se na bogatstvo nekorištenih izvora razotkriva dvostruku iznudu europskih zemalja kao i židovskih tražitelja, te hrabro zaključuje da je Industrija holokausta otvoreno prerasla u iznuđivačku mafiju. Potkrijepljena pomnim istraživanjem i snažnim argumentima Industrija holokausta je tim više uznemirujuća i snažnija budući da se o temama koje obrađuje tako rijetko raspravlja.
Norman Finkelstein, dijete roditelja koji su preživjeli Varšavski geto i koncentracijske logore, piše: «Stalo mi je do uspomene na progon moje obitelji. Trenutna kampanja industrije holokausta da se iznudi novac od Europe u ime žrtava holokausta koje žive u oskudici obeščastila je njihovo mučeništvo spustivši ga na razinu kasina u Monte Carlu.»