Homo sacer

Upotrebljavali su dva termina, semantički i morfološki različita, iako objašnjiva zajedničkim etimološkim korijenom: zoe, koji izražava jednostavnu činjenicu života zajedničkog svim živim bićima [životinjama, ljudima ili bogovima] i bios, koji upućuje na formu ili način življenja svojstven nekom pojedincu ili grupi. Kada Platon u Filebu spominje tri vrste života, a Aristotel u Nikomahovoj etici razlikuje kontemplativan život filozofa [bios theoretikos] od uživalačkog života [bios apolaustikos] i političkog života [bios politikos], nitko od njih nikada ne bi mogao upotrijebiti termin zoe [koji, znakovito, u grčkom jeziku nema plural], zbog jednostavne činjenice da nisu ni na koji način raspravljali o jednostavnom prirodnom životu, nego o kvalificiranom životu, o posebnom načinu življenja. Aristotel s obzirom na Boga naravno može govoriti o zoe ariste kai aidios, najboljem i vječnom životu, ali samo kada želi naglasiti nimalo banalnu činjenicu da je i Bog živo biće [kao što se u istom kontekstu služi terminom zoep da bi definirao, na isto toliko nimalo trivijalan način, čin mišljenja], ali govoriti o zoe politike građana Atene ne bi imalo nikakva smisla. Ne radi se o tome da antičkom svij etu ne bi bila bliska ideja da prirodni život, jednostavna zoe kao takva, može biti dobro samo po sebi.