Labinska komuna predstavljala je najistočniji mletački posjed na Istarskome poluotoku, dijeleći sudbinu s ostalim priobalnim komunama kasnoga srednjovjekovlja i novovjekovlja. Priznavši vlast "Serenissime" , uspjela je sačuvati gradski statut i stečene povlastice, no često je dolazilo do njihova nepoštivanja. "Knjiga privilegija labinske komune" donosi značajne isprave o borbi za zaštitu starih prava, ali i o obvezama podložnika te o sukobima između plemića i pučana. Zapisnici sjednica Vijeća i Kolegija za žito pružaju svjedočanstvo o društveno-političkim i gospodarskim prilikama, a bilježnička građa omogućuje rekonstrukciju svakodnevice renesansnoga Labina. Radne dužnosti, politička previranja i brojne nedaće uvjetovale su teško stanje žitelja, a nemilosrdan Uskočki rat i razorne kužne epidemije izmijenili su gospodarsku i etničku sliku, odredivši tijek razvoja labinske povijesti.
Samanta Paronić (1990), povjesničarka; studij povijesti i hrvatskoga jezika završila na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, a sada pohađa doktorski studij povijesti na Sveučilištu u Zadru. Bavi se istraživanjima političkih, društvenih i gospodarskih zbivanja u Istri u moderno i suvremeno doba. Autorica je knjige "Logori smrti. Potresna stvarnost barbanskih i proštinskih "evakuiraca" (1914.-1918.)". Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (2014).
