Zovi me svojim imenom

Zovi me svojim imenom (Call me by Your Name, 2007) roman je američkog autora Andréa Acimana, u čijem je središtu razvoj romantične veze između intelektualno nadarenog i radoznalog 17-godišnjeg, američko-talijanskog, židovskog dječaka po imenu Elio Perlman i gostujućeg 24-godišnjeg, američkog, židovskog doktoranda po imenu Oliver u 1980-im godinama u Italiji. Roman je kronika njihove ljetne romanse i dvaju desetljeća koja slijede. Godine 2008. nagrađen je Lambda Literary Award nagradom, a snimljena je i njegova filmska adaptacija u režiji Luce Guadagnina i prema scenariju Jamesa Ivoryja, također ovjenčana brojnim nagradama. 

Italija, 1983. Sedamnaestogodišnji Elio ljeto provodi u staroj obiteljskoj vili na samoj obali mora. Kao i svake godine, u vilu na šest tjedana stiže mladi znanstvenik koji tako dobiva priliku da u očaravajućoj atmosferi, među intelektualcima i pod talijanskim suncem, pripremi svoj doktorat za objavljivanje. Zauzvrat treba Eliovu ocu, profesoru, pomagati oko korespondencije i papirologije. Tog ljeta kao gost stiže 24-godišnji Oliver. Oličenje dendija, „il muvi star", u razdrljenoj košulji i s tajanstvenim osmijehom na preplanulom licu, Oliver se jednog dana, kao sam bog ljepote i strasti, pojavljuje iz taksija, u drvoredu pinija, i svojom ležernom prirodom odmah osvaja sve ukućane. Ali ono što će Oliver probuditi u Eliju bit će mnogo više od obične simpatije…

Ako ste ikada osjetili požudu koja vas je tjerala da preispitujete svaku riječ, svaki pokret, svaki pogled osobe koja vam je okupirala srce, ako ste kao u groznici čekali da vam se obrati, prepozna vašu aluziju, odgovori na nju, uzvrati osmijeh… Ako ste ikada bili zaljubljeni jednom i zauvijek, onda je roman Zovi me svojim imenom napisan upravo za vas.

„Izuzetan prikaz žudnje i složenih načina na koje proživljavamo privlačnost… Zapanjujuće je kako tako odvažno nesentimentalan roman – svjestan načina na koje manipuliramo, propitujemo, odugovlačimo i naposljetku se predajemo jedno drugom – završava s toliko emocionalne dubine."
(O, The Oprah Magazine)

„Ako ste spremni za snažan udarac u trbuh i volite odvažnu, pronicljivu, uzvišenu, ogoljenu, brutalnu, nježnu, humanu i prelijepu prozu, onda ste došli na pravo mjesto."
(Nicole Krauss, autorica knjige Povijest ljubavi)

André Aciman (1951.) istaknuti je američki književnik, esejist i profesor književnosti rođen u Aleksandriji. Doktorirao je komparativnu književnost na Harvardu, predavao je na Princetonu i Bardu, a danas predaje književnu teoriju i Marcela Prousta na sveučilištu u New Yorku, gde je i ravnatelj dviju uglednih institucija: The Writer's Institute (Spisateljski zavod) i The Center for the Humanities.(Centar za humanistiku). Autor je dviju zbirki eseja, četiriju romana i čuvenih memoara Out of Egypt, za koji je nagrađen književnom nagradom Whiting writers, a koji je kritika usporedila s djelima L. Durrella, Márqueza i Čehova. Acimanova djela prevedena su na brojne jezike, a njegovi eseji i pripovijetke objavljivani su u renomiranim književnim časopisima kao što su The New York Times, The New Yorker i The New York Review. Za izniman znanstveni rad i doprinos umjetnosti nagrađen je stipendijama Guggenheimove zaklade i Centra Cullman za znanstvenike i pisce.

Roman je preveo Mate Maras.