Žeđ

Što kada osoba umire, a razumije ju jedino njezin frizer? Uz šum sušila za kosu i zveckanje škara i češljeva, Elisabeth se uspijeva otvoriti i razgovarati o svom problemu. Drugdje joj to baš i ne ide. Elisabeth, naime, boluje od raka. Davno se razvela od muža, a svoju (sada već odraslu) kćer Coco otada viđa rijetko i neredovito. Kada je slučajno susretne na cesti, ishitreno joj priopći lošu vijest. Coco se sa spoznajom o majčinom skorom kraju ne nosi najbolje pa, u nedostatku boljeg rješenja, odluči useliti k sve nemoćnijoj Elisabeth. Ta će ih odluka odvesti na vrlo iscrpljujuće emotivno putovanje, s mnogim usponima i padovima gdje će se obje morati iznova navikavati jedna na drugu i polako učiti kako pokazivati ljubav…

Međuljudski odnosi, emotivna hladnoća, udaljenost i poroci teme su koje je Esther Gerritsen sjajno obradila u ovome djelu, no najviše se usredotočila na nemogućnost voljenja i ostvarivanja istinske veze s drugima. Kako se nositi s vlastitom smrtnosti, a kako s nadolazećom smrti bližnjega? Koji su obrasci ponašanja u takvim teškim trenucima društveno prihvatljivi, a koji se smatraju devijantnima? Zbog čega odnosi pucaju? Na ta pitanja odgovara Gerritsen u Žeđi, romanu koji je istodobno i potresan i duhovit, zapanjujuće stilski osebujan i protkan crnim humorom.

„Stil pisanja koji vas oboruža: jasan, ritmičan, duhovit i katkad duboko dirljiv u misaonom tijeku likova."
(de Volkskrant)

„Međuljudska komunikacija neiscrpna je tema, koju je Esther Gerritsen uspjela obraditi s velikom dramatičnošću i uistinu sjajnom duhovitom snalažljivošću.''
(NRC Handelsblad)

„Hladna, sažeta i ukusna, Gerritsenina Žeđ pogađa sve prave note. Riječ je o autorici koja se ne boji ni kompleksnih likova ni kompleksnih emocija (hvala Bogu!)."
(Alice Sebold, autorica romana Ljupke kosti)

S nizozemskog prevela Maja Weikert.