Vrata

Nakon što se sa suprugom preseli u veći stan i odluči aktivirati nekoliko godina zamrznutu profesionalnu spisateljsku karijeru, mlada žena traži pomoć u kućanskim poslovima. Na preporuku prijatelja stupa u kontakt s Emerenc, neobičnom staricom koja će bitno obilježiti njezin život: radno izrazito učinkovita, ali svojeglava i ćudljiva Emerenc djeluje isključivo po vlastitom, često teško razlučivom poretku, namećući nov režim književnici i njezinu suprugu. Ako je spriječena preko dana, doći će po noći i obaviti svoja zaduženja; ponekad svojim poslodavcima ostavlja male darove. Premda je u susjedstvu svi poznaju i vole, Emerenc svoj privatni život čuva iza čvrsto zaključanih vrata, izrazito je hladna, gruba i krajnje nepovjerljiva. Vrata ne otvara nikomu, čak ni rijetkoj rodbini ili prijateljima; iznimka je tek Viola, pas što su ga na Badnjak spasili iz smrtne opasnosti, koji postaje punopravan član te osebujne male zajednice.
Na tom jednostavnom polazištu Magda Szabó gradi nevjerojatno napetu pripovijest, katkad zastrašujuću, katkad duboko ganutljivu, ali uvijek punu razumijevanja za ljudsko stanje. Iako su u prvom planu površinske napetosti, djelu nevjerojatnu snagu daju dublji slojevi koje daje naslutiti prijetnja što se krije ispod površine. U trenutku kada pripovjedačica izgovori: 'Ja sam ubila Emerenc', čitatelj biva uvučen u napeto iščekivanje što ne posustaje sve do posljednjih stranica, gotovo kao da čita kriminalistički roman.

U ovom djelomice autobiografskom romanu autorica zapravo prati nekoliko ženskih sudbina: služavke Emerenc, te Emerencinih, kasnije i književničinih prijateljica Polett, Adélke i Sutu, pri čemu se svaki subjekt pojedinačno, kao i uspostava njegova identiteta, ogleda se i prelama u odnosu sa sudbinama drugih.

Magda Szabó (1917-2007), jedna od najznačajnijih i najprevođenijih mađarskih književnica, autorica pedesetak naslova različitih žanrovskih oblika: zbirke pjesama, romani, romani za mladež, drame, eseji i studije, filmski scenariji. Završivši Filozofski fakultet, kraće je vrijeme četrdesetih godina 20. stoljeća predavala na djevojačkim školama, a potom se zaposlila u Ministarstvu obrazovanja. U književnosti se javila knjigom pjesama Bárány (Janje) 1947. godine, a već 1949. dobila je nagradu za književni rad koju joj je međutim staljinistički režim oduzeo istoga dana kada joj je i dodijeljena, a ubrzo potom dobila je otkaz na poslu u ministarstvu. Već je svojim prvim romanom Freska (A Freskó, 1958) te idućim Srna (Az őz, 1959) postigla značajan uspjeh kod čitatelja. Ipak, njezino je najpopularnije djelo roman za mladež Az Abigél (1970), do danas objavljen u nebrojenim izdanjima: hirovita i razmažena djevojka u vrtlogu Drugog svjetskog rata prisiljena je iznenada odrasti u promišljenu i odgovornu osobu kako bi spasila svog oca od smrti. Suvremena stručna recepcija u vrh njezina književnog stvaralaštva svrstava romane Für Elise (2002), Staromodna pripovijest (Régimódi történet, 1977) i Vrata (Az ajtó, 1987). Čak jedanaest djela Magde Szabó doživjelo je ekranizaciju. Dobitnica je nagrade Kossut 1978. godine, najznačajnije mađarske nagrade za djelovanje u kulturi osnovane 1948. Za roman Vrata, koji je preveden na trideset četiri svjetska jezika, Magda Szabó je 2003. godine dobila prestižnu francusku književnu nagradu "Femina" za strane pisce.

S mađarskoga prevela Kristina Peternai Andrić.