Utorak

Taj jedan dan slučajno je utorak i u njemu pratimo svakodnevicu bezimenog 76-godišnjaka iz predgrađa Bruxellesa, od ustajanja do lijeganja, a kroz dan naviru mu sjećanja iz neuređenog arhiva njegova života punog obrata.

On je antijunak koji pokazuje malo dobrih osobina – silovatelj u mladosti, sitni kriminalac, prometni prijestupnik, ženskar, okrutni plaćenik u Kongu, prevrtljivac koji mijenja strane kako mu se najbolje isplati, osoba koja se ne veže ni za koga i ne ostaje dugo na jednom mjestu, koja ne osjeća povezanost s obitelji, ukratko – osoba s ruba društva i ispod ljestvice moralnih vrijednosti, koja kroz sjećanja jednostavno izvještava o svom životu bez moraliziranja i kajanja.

On je i rođeni gubitnik koji u kasnijoj dobi mora izgubiti obje žene s kojima živi i koje su mu došle kao poklon. Prva s kojom živi je prostitutka deset godina starija od njega, kojoj je on bivša mušterija. Druga pak žena umire od Alzheimerove bolesti smještena u dom.
Ovo je roman o starosti i bolesti, usamljenosti i potrebi za ljubavlju, ali i roman o Kongu – bolnoj temi belgijske kolonijalne prošlosti. Glavni junak dospijeva tamo nešto prije proglašenja neovisnosti 1960. i u kaotičnim borbama koje su uslijedile postaje bijeli plaćenik i mijenja strane kako mu se najviše isplati. U nekom trenutku priključuje se ozloglašenim pobunjenicima Simbama, s kojima na izrazito okrutan način napadne bespomoćne misionare... To je vrhunac okrutnosti opisane u romanu. Vrhunac pak dirljivosti briga je glavnog junaka za svoje bolesne životne družice, podloga staračkog života na kojoj se nižu sjećanja iz uzbudljive mladosti.

Elvis Peeters, pravim imenom Jos Verlooy (1957), karijeru je započeo početkom 80-ih kao pjevač new wave benda 'Aroma di Amore', koji i danas uživa kultni status. Pjevao je društveno angažirane tekstove na flamanskom. U novije vrijeme nastupa sa svojim novim bendom 'De Legende'. Početkom 90-ih posvećuje se pisanju u suradnji sa suprugom Nicole Van Bael – piše kazališne komade, radiodrame, priče, knjige za djecu i romane. Iako se zna da Nicole piše zajedno s njim, ona ne istupa u javnosti. U njihovim je romanima često provodna nit okrutnost – okrutni tinejdžeri iz njihova romana Wij (Mi, 2009) doista su zabilježeni u novinskim člancima, a o zvjerstvima u Kongu iz Utorka (Dinsdag, 2012) ne treba ni govoriti. Od njegovih romana valja izdvojiti De ontelbaren (Bezbrojni) iz 2005. o vrlo aktualnoj temi – ilegalnim emigrantima koji odjednom u ogromnom broju preplavljuju Europu.

Prevela: Romana Perečinec