Usporedbe

Šaravanja je posegnuo za relativno rijetko korištenom dijaloškom inačicom u našoj suvremenoj proznoj književnoj produkciji koja balansira na rubu dramskog dijaloga i filozofskog traktata kakvom se služila antička književnost i filozofija (Sokratovi dijalozi u Platona) i narativnog razvijanja priče isprepletenog bogatim slikama, poredbama, apo­ftegmama, metaforama i različitim drugim figurama radi plastičnog dočaravanja atmosfere pripovijedanja o jednom nesvakodnevnom susretu i druženju s bivšim kolegama i prijateljima iz mladosti u koji je upleten život cijele lepeze različitih likova.
Ovaj model pripovijedanja omogućuje autoru prostor za široki spektar tema, a da istodobno zadrži dinamiku odvijanja radnje koja se razvija između aktera dogovorenog i isplaniranog susreta bračnoga para Bilig, iseljenika u Australiju, a sada povratnika u Hrvatsku, i njihovih nekadašnjih školskih kolegica i kolega. Tom metodom autor uspješno ocrtava niz likova i karaktera koji u dijaloškoj formi oblikuju svoju prisutnost unutar cjeline.

Tuga Tarle

U doba i u kontekstu kada se nacionalni ideali često iznevjeravaju uz pomoć šuplje retorike što je širi psitacizam prijetvornih oportunista, poput vala svježine doživljavamo zdravo domoljublje - kritičko i konstruktivno - što zrači iz ove svijetle knjige. U suvremenoj hrvatskoj književnosti ovo će djelo sigurno postati klasičnim primjerom jedne posebne vrste raspravljanja i pripovijedanja, nalik onoj na čijim početcima nalazimo autore tako različitih intelektualnih profila kao što su Platon i Ksenofont, Plutarh i Lukijan iz Samosata, Petronije Arbiter i Makrobije.

Henrik Heger Juričan