Češka i Mongolija udaljene su više od sedam tisuća kilometara, no to golemo prostranstvo na dah je skratila Petra Hůlová. Ova je mlada i brojnim nagradama istaknuta češka autorica u romanu Sve ovo pripada meni radnju izmjestila u rijetko naseljeni azijski prostor: dijelom u mongolsku stepu, a dijelom u Ulan Bator. Kraj je 20. stoljeća, pusta se stepa prostire dokle pogled seže, a u jurti, usred ničega, živi obitelj nomada. Djetinjstvo mlade Dzaje obilježeno je čuvanjem koza i brigom za mlađu sestru Ojunu koje ona prekida odlaskom u glavni grad kod tetke, ne bi li pronašla posao i okušala sreću izvan jalove stepske pustoši. No grad joj ne donosi ništa dobro, a uskoro u isti vrtlog nesreće, nasilja i beznađa upada i njezina sestra Nara. I taj se začarani krug obiteljskih intriga i posrnuća nastavlja dalje...
Ovaj izuzetan roman i jedan od temeljnih unutar novog češkog vala u kojem su fokusi pisaca usmjereni na izmještene kulturne i geografske sredine nastao je kao posljedica autoričina studija kulturologije te mongolskog jezika. Petra Hůlová otvorila nam je vrata nepoznatog svijeta i stvorila djelo iznimne snage, koje i pored naglašeno sumornog tona i opipljivo turobne atmosfere hrabro, gotovo drsko progovara o položaju žena, socijalnim razlikama te ksenofobiji i šovinizmu kao duboko utisnutim društvenim pečatima. Pored smjele dekonstrukcije ‘drugosti’ koja se poput paukove mreže širi društvenom zbiljom, sraza ruralnog i urbanog, Hůlová prodire u dnevni ritam nomadskog života jednako snažno i autentično kao i u nasilnost glavnog grada koja straši. Nemoguće je zaboraviti ovo djelo koje nam udaljeni svijet približava na korak, a peteročlani ženski nomadski zbor filigranski secira pokazujući nam ga u svoj njegovoj punoći, ali i tragičnosti.
S češkog prevela Sanja Miličević Armada.
