Staklena rijeka

Emil Andreev jedno je od najvećih imena suvremene bugarske književnosti. Autor je nekoliko zbirki kratkih priča, romana i drama. Njegov romaneskni prvijenac Staklena rijeka (2004.) dobitnik je nagrade Zaklade Vik za najbolji bugarski roman godine, kao i nagrade čitatelja u istoj kategoriji, te je još uvijek jedan od najprodavanijih romana u Bugarskoj.

Što se krije iza slova N i D uklesanih u temelje pravoslavne crkve u napuštenom bugarskom selu Gradište? Tko su i što predstavljaju kamene figure zagonetnih čovječuljaka na njezinim vanjskim zidovima i čiji duh u njoj još uvijek lebdi?

S tim će se pitanjima susresti mlada Francuskinja, diplomantica povijesti religija na Pariškom sveučilištu, Helene Thibault, nakon što stigne u Bugarsku kako bi istraživala tragove kasnog bogumilstva. Ondje Helene susreće grupu bugarskih studenata koji restauriraju crkvu pod vodstvom iskusnog profesora Stefana Metodijeva. Nakon što se smjestila u kuću bake Monke, gdje živi i mlada umjetnica Marica, Helene upoznaje zagonetnog Viktora Markova, 'pisca s mnogo iskustva i bogatom općom kulturom'. Istodobno, u selu se počinju zbivati neobične stvari koje ih sve zajedno uvlače u nepredvidljiv niz događaja koji oduzima dah. Snovi i legende oko stare pravoslavne crkve spajaju se u jedno užasavajuće dvodnevno putovanje zemaljskim paklom ljubavi i strasti.

'U bugarskoj književnosti ne postoji mnogo romana koje navečer uzimaš i ne ispuštaš ih dok ih ne pročitaš! Staklena rijeka jedan je od njih. Emil Andreev pripovijeda majstorski i gradi estetiku užasa, napetosti i zagonetke. Roman je avanturistički i gotički – i jako bugarski.'
(dr. Galja Simeonova-Konah, Jagiellonsko sveučilište u Krakovu, Poljska)

Prevela: Ana Vasung