Spletke sudbine

Glavni lik ovog 'dnevnika jedne egoistice' je Clarisse Duval, šansonijerka koja je nakon prometne nesreće u kojoj je ozlijedila nogu počela propitivati odnos sudbine i volje u ljudskom životu. Za razliku od svog muža, skladatelja Marca, koji sreću nalazi u sitnim životnim radostima (auto, aplauzi, honorari, prodaja ploča, planovi za kupnju vikendice), Clarisse je nezadovoljna i stalno traga za načinom na koji bi izrazila 'nepoznatu snagu' koju u sebi osjeća.

Zbog sudbine koja pomoću raznih spletki usmjerava životni put glavne junakinje, njezino je traganje mukotrpno i sporo, a krajnji mu je cilj nejasan. U trenutku kada Clarisse spoznaje da želi biti kazališna glumica, a ne pjevačica, prinuđena je prekinuti sa svojim prijašnjim životom u kojem je uvijek nastojala ugoditi ljudima koji je okružuju. Iako su joj cijeloga života spočitavali da je egoistica, Clarisse se usredotočuje isključivo na sebe tek u trenutku kad shvati da je gluma njezina prava vokacija. Jer, kako kaže Elsa Triolet, da bi se osujetile spletke sudbine, treba u određenoj mjeri biti egoist. Premda u romanu ne manjka dramatičnih događaja (poput smrti Clarissina učitelja pjevanja, pokušaja samoubojstva jednog od likova ili napada eksplozivom), oni su uvijek opisani s određenom emocionalnom distancom. Takvim postupkom naglašava se jedna od glavnih misli romana: ne postoji jedan presudan događaj koji stubokom mijenja tijek nečijeg života, nego slijed događaja u kojem se povremeno pojavljuju skretnice koje usmjeravaju glavnu junakinju i postupno je vode prema konačnom cilju – spoznaji o njezinoj pravoj vokaciji i odlučnosti da joj se posveti.

Elsa Triolet (1896-1970), francuska spisateljica, rodila se u Moskvi kao Ella Kagan. Već se u ranoj mladosti zanimala za poeziju, kretala u intelektualnim krugovima i prijateljevala s mnogim kasnije znamenitim osobama, među kojima su bili lingvist Roman Jakobson i književni teoretičar Viktor Šklovski – obojica ludo zaljubljeni u nju, te Vladimir Majakovski – koji se oženio njezinom sestrom Lili. Rusiju je napustila 1919. i u Francuskoj se udala za časnika Andréa Trioleta. Brak je bio kratkoga vijeka, pa se Elsa Triolet, nakon niza putovanja, 1924. nastanila u Parizu gdje je ruske književne krugove zamijenila francuskim. Intenzivno se družeći s nadrealistima i ostalim pariškim umjetnicima, upoznala je Louisa Aragona za kojeg se, nakon dugogodišnje veze, udala 1939. godine.

Opus Else Triolet čine romani, novele, eseji, kazališne kritike, prijevodi, novinski članci… Među proznim književnim djelima valja izdvojiti zbirku novela Le premier accroc coûte 200 francs (Prvi prijestup košta 200 franaka) koja je objavljena 1944., u vrijeme okupacije Francuske, a naslov duguje rečenici kojom je označen početak iskrcavanja Saveznika u Provansi. Za to je djelo Elsa Triolet dobila nagradu Goncourt i tako postala prva žena kojoj je dodijeljena ta ugledna književna nagrada. Pored navedene zbirke novela valja istaknuti i njezine romane Bonsoir Thérèse (Dobra večer, Thérèse, 1938), Le Cheval blanc (Bijeli konj, 1943), Le Cheval roux (Riđi konj, 1953), Les Manigances (Spletke sudbine, 1962), Le Rossignol se tait à l’aube (Slavuj utihne u zoru, 1970) te romanesknu trilogiju naslovljenu L’Âge de Nylon (Doba najlona, 1959-1962).

S francuskoga prevela Sanja Šoštarić.