Snijeg svetog Petra

Roman o fanatiku opsjednutom misijom da popravi svijet tako da mu vrati mističnu pobožnost kemijskim putem, dovodeći pritom zabačeno vestfalsko selo na rub katastrofe.

Pripovjedač u prvome licu, liječnik kojemu saznajemo samo prezime – Amberg – budi se teško ozlijeđen u bolnici njemačkoga grada Osnabrücka. Utvrđuje da ima prostrijelnu ranu od metka i ozljedu glave za koju se poslije prisjeća da je nanesena mlatom za žito. Bolničarka koja bdije nad njim i primarius zadužen za njegovo liječenje nepoznati su mu, ali zato mu je poznat čistač koji također nosi trag zaliječene ozljede i primariusov asistent – s njim je zajedno radio na biološkome institutu. I dok se Amberg postupno prisjeća neobičnog i složenog tijeka događaja s početkom prije pet tjedana, dvojica liječnika usrdno ga uvjeravaju da je sve to samo umišljaj i da zadobivene ozljede potječu od naleta automobila pred kolodvorom u Osnabrücku. No, u Ambergovim sjećanjima važno mjesto zauzima i tajanstvena lijepa žena s nadimkom Bibiche, ali i barun Malchin, ekscentrik koji tvrdi da je u svojim eksperimentalnim istraživanjima uspio stvoriti supstancu koja može pobuditi gorljivi žar mistične vjere. Ta kemijska supstanca povezana je s epidemijom biljne bolesti poznate pod nazivom snijeg svetog Petra.

,,Snijeg svetog Petra bavi se temama aktualnim u vrijeme kad je roman nastao, ali i desetljećima kasnije. Perutz u romanu prikriveno kritizira kult ličnosti, koji je 1930-ih u nacističkoj Njemačkoj bio u usponu, pa je iz tih razloga odmah po objavljivanju i zabranjen.”
(New York Times)

,,U romanu se, uz mnoge zanimljive paralele s današnjim vremenom, pojavljuje proročanski opis supstance slične LSD-u prije nego što je ta droga sintetizirana. Pravi mali povijesni dragulj.”
(Library Journal)

,,Dojmljiva priča, ne samo o strašnim posljedicama fanatizma i bolesnih ideja, nego i o odbijanju ljudi da prepoznaju njihovo postojanje. Bezvremenska priča.”
(Kirkus)

Leo Perutz, rođen u Pragu 1882. godine, jedan je od najznačajnijih austrijskih književnika 20. stoljeća. Svoj prvi roman, Treći metak, Perutz je napisao dok se oporavljao od rane zadobivene u Prvom svjetskom ratu. Napisao je jedanaest romana, mahom povijesnih, u kojima je uzbudljiva radnja prožeta elementima fantastike i metafizike. Suvremeni kritičari njegov stil povezuju s magičnim realizmom. Perutz je iznimno cijenjen od svojih književnih kolega ‒ hvalili su ga Italo Calvino, Graham Greene, Jorge Luis Borges, Hermann Broch, Ian Fleming i Daniel Kehlmann, a od 80-ih godina prošlog stoljeća njegov književni opus doživio je revalorizaciju kojom je Perutz smješten među klasike ne samo austrijske nego i svjetske književnosti.

Knjigu je preveo Andy Jelčić.