Slatkiš, duhan, britva

'Nepatvoreni su joj i motivski i leksički porivi. To su proze kratkog, zgusnutog daha, usudio bih se čak reći: na tragu onih sjajnih, zbitih Kafkinih priča u kojima se miksaju tvrdo kuhana stvarnost i ono nešto što zalazi u metapolje tamne poetske, ali cizelirane imaginacije.

Autorica ne pati od razlivene deskriptivnosti, već zauzdanim jezikom vrlo gibljive i čitke rečenice (poškropane reduciranom metaforikom) piše o unutrašnjim, suštinskim stanjima čovjekova usuda. Dakako, na prvome je mjestu uvijek neki poticajni i životvorni motiv koji je uspio sačuvati i svoju fabularnost i svoje vibrantne razine kazivanja. Njezine proze imaju i onu ofilozofljenu dubinu koja dira i provocira čitatelja na sudjelovanje u dočitavanju i nadgradnji i kad završi s čitanjem. To su oni važni tragovi koje u nama naknadno izazove svaki dobar književni tekst.'
(iz recenzije Branislava Glumca)

Mihaela Gašpar prozu je objavljivala u Vijencu, Večernjaku i književnom časopisu RE, Balkanskom književnom glasniku, na Sfermentaciji i drugim književnim portalima kao što su Književnost.org i Prozaonline, kratke priče su joj čitane na Trećem programu Hrvatskog radija. Godine 2010. osvojila je 2. nagradu na natječaju kratke priče Književnog kruga Karlovac Zlatko Tomičić, a 2011. na istom natječaju njezina je priča ušla u deset najboljih. Godine 2011. njezina je kratka priča ušla u deset najboljih na natječaju Pričigin, a u ožujku 2012. u 15 najboljih na Festivalu kratke priče Marija Jurić Zagorka. Objavila je roman Bez iznenadnih radosti, molim, u srpnju 2010. godine u izdavačkoj kući Aora iz Zagreba. Priče su joj objavljene u zajedničkim zbirkama: Izvan koridora – najbolje priče 2011., u izdanju V.B.Z.-a i zbirci Antidepresiv, izdavačke kuće Ruža iz Beograda. Roman Mitohondrijska Eva pobjednički je rukopis natječaja Ogranka Matice hrvatske u Osijeku.