Rosa candida

Mladi Arnljotur sprema se napustiti svoj dom, svojeg autističnog brata blizanca, svog osamdesetogodišnjeg oca i sumoran pejsaž lišajem prekrivenog stijenja od lave. Njegova je majka nakon automobilske nesreće, ležeći na samrti u skršenom automobilu, nekako smogla snage da telefonira svojim najmilijima i smirenim glasom podijeli posljednji savjet svojem sinu Arnljoturu, koji ju je slušao ne vjerujući da su to posljednje riječi koje će čuti od najbliskije osobe u njegovu životu. Jer između njega i majke postojala je posebna, čvrsta spona: vrt i staklenik u kojem su zajedno njegovali rijetku vrstu ruže s osam latica – Rosu candidu. U tom je stakleniku Arnljotur jedne noći vodio ljubav s prijateljevom djevojkom Annom, i ona je ostala trudna.

Za Arnljotura se tragična smrt njegove majke pokazala stanovitim katalizatorom i prekretnicom u njegovu životu. Njegova i majčina zajednička ljubav prema rijetkim vrstama ruža nadahne ga da napusti studij i otputuje u drevni samostan negdje u južnoj Europi, kako bi vratio sjaj njegovom nekad veličanstvenom, a sada zapuštenom vrtu. Dok nastoji obnoviti ljepotu vrta pod budnim okom svećenika filmofila, iznenada mu u posjet dolazi Anna s njihovom malom kćeri, koju su začeli one jedine noći kad su vodili ljubav u stakleniku. Brinući se o vrtu i o kćeri, Arnljotur polako preuzima različite složene uloge, pretvarajući se postupno iz nezrelog mladića u odraslog i odgovornog čovjeka.

Ava Olafsdottir rođena je 1958. godine u Rejkjaviku. Predaje povijest umjetnosti na Islandskom sveučilištu a organizirala je i brojne izložbe i objavljivala članke iz povijesti umjetnosti u stručnim časopisima. Prvi  roman, pod naslovom Uzdignuta zemlja, Ava Olafsdottir  je objavila 1998. godine, nakon čega su uslijedila još dva romana, a potom zbirka pjesama Psalam o svjetlucanju objavljena 2010. Olaffsdottir je privukla pažnju književnih kritičara i publike svježim pogledom na svakodnevni život kojim se odlikuju spomenute knjige ali i cijeli njezin književni opus.

Prevela: Dora Maček