Povijest nasilja

Nakon večere s prijateljima u pariškom restoranu na Badnjak, Édouard na putu kući susreće mladića i upušta se s njim u razgovor. Napeta i spontana igra zavođenja odvest će ih u Édouardov stan gdje će se ljubavnički susret nizom obrata iznenada pretvoriti u dramatičnu noć u kojoj mladić Reda poseže za oružjem. Nevoljko i na nagovor prijatelja, Édouard podiže tužbu protiv zlostavljača i upada u mučne labirinte policijskog i sudskog postupka, ponovno proživljavajući nasilje. Ono se sada nastavlja kroz vlastite riječi kojima je prisiljen uvijek iznova opisivati sve detalje kobne noći kao i riječi svih onih što prepričavaju i slažu mozaik priče pri čemu Édouard bolno spoznaje koliko je izvlašten iz vlastite istine, vlastitih suza i
sjećanja.

Autobiografskim romanom Povijest nasilja Édouard Louis, u pokušaju prodiranja u razloge spirale nasilja, rekonstruira traumu događaja ispisanu u nekoliko narativnih linija u kojima se društveni odnosi zrcale u sudbinama pojedinaca od kojih svaki na svoj način odgovara na duboko ukorijenjenu nepravdu, siromaštvo, rasizam, svekoliku diskriminaciju i njihovo perpetuiranje kroz institucije moći.

Édouard Louis zaziva mističnost i snagu antičke tragedije te potvrđuje svoje umijeće prikazivanja stvarnosti.
(Télérama)

U ovome zapanjujućem i napetom romanu koji vješto razbija kronologiju, Édouard Louis ocrtava ponore ljudske duše.
(Deutschlandfunk)

Žestoka i neugodno uzbudljiva knjiga u kojoj su bolni događaji postavljeni kao temelj za šire razmatranje klase, rase i individualnosti. Roman Povijest nasilja ne preza ni pred čime u načinu na koji secira klasne odnose i diskriminaciju.
(Times Literary Supplement)

Louisova je najveća spisateljska prednost u tome što svemu prilazi s toliko strasti, katkad gotovo kao da je opsjednut, a pritom filozofskim umom istražuje vlastite osjećaje ne želeći ih zatomiti.
(The Guardian)

Édouard Louis (rođen 1992. kao Eddy Bellegueule) odrastao je u selu Hallencourt na sjeveru Francuske. Siromaštvo, nasilje i alkoholizam s kojima se susretao u djetinjstvu glavne su teme njegova književnog rada. Prvi je u široj obitelji maturirao, a 2011. primljen je na prestižnu École Normale Supérieure u Parizu. Godine 2013. službeno je promijenio ime u Édouard Louis. Njegov prvijenac Raskrstimo s Eddyjem (2014.) doživio je nesvakidašnju medijsku pozornost i brojne pohvale zbog književne iznimnosti, ali i izazvao kontroverze zbog načina prikazivanja radničke klase i vlastite obitelji. Slijede romani Povijest nasilja (2016.) i Qui a tué mon père (Tko je ubio moga oca, 2018.). Kao angažirani pisac, koji u svojim javnim nastupima i manifestima oštro progovara o jačanju desnice i kritizira kapitalističke društvene odnose, smatra se jednim od najvažnijih glasova svoje generacije u Francuskoj gdje uživa status zvijezde, a njegovi su romani dosad prevedeni na tridesetak jezika te uprizoreni na kazališnim daskama.

Roman je prevela Lea Kovács.