Papina kći

Papina kći prvi je roman velikoga talijanskog dramskog pisca, kazalištarca i političkog aktivista, nobelovca Darija Foa. Njime je, uz roman Kristina Švedska, Fo napravio zaokret prema fikcionalnoj prozi i pozabavio se životom dviju utjecajnih žena zapadne kulture. Papina kći bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa. Opsegom nevelik, roman voluminoznost zadobiva bogatstvom povijesnih referenci i zaigranim varijacijama izraza koje se kreću od ironije do groteske, od visokoparnoga teatralnog diskursa do razgovornog stila.

Autor kao na velikoj kazališnoj pozornici, u teatru svijeta, vrti bezbroj imena, titula, premreženih loza, prikazuje bezbroj političkih i društvenih interesa, sukoba i bitaka, i sve to čini ispreplićući povijesno, biografsko i izmaštano te miješajući eliptične skokove, detaljizirane sitne epizode i lepršave dijaloške prizore, koji odišu nepatvorenim kazališnim majstorstvom.

Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.

''Lucrezia Borgia očarala je Darija Foa, koji svoje oduševljenje izražava vragolastim, znalačkim humorom usmjerenim prema čitatelju... Njegova Lucrezia više je fatalna žena nego incestuozna trovačica.''
(Kirkus Reviews)

''Stvarajući duhovite i skandalozne interakcije i živahan dijalog, Dario Fo oživio je zloglasnu Lucreziju Borgiu. Izdvojio ju je iz konteksta koji ju je svodio na ulogu puke žrtve ili zle zavodnice i konstruirao uvjerljivu i komičnu priču koja ironično komentira lakrdije (ili ubojite sheme) obitelji Borgia.''
(World Literature Today)

U prijevodu Ite Kovač.